Iran

Iran je selekcija kojoj učešća na svetskim prvenstvima nisu strana, ali zato jesu uspesi na njima. Ova generacija Iranaca, koju sa klupe predvodi Karlos Keiroš, u svojim redovima nema zvezde kakve su nekada bili Karim Bageri ili Mehdi Mahdevikija, ali zato ima borbeni duh i ogroman motiv. Samo, teško da će to ove godine biti dovoljno za neki zapaženiji učinak...

Pod vođstvom nekadašnjeg selektora Portugala, Karlosa Keiroša, Iran je furiozno počeo azijske kvalifikacije. Međutim, kako je vreme odmicalo, a mečevi se nizali, forma Iranaca je padala.

U jednom trenutku, iako favoriti, doveli su plasman na Mundijal u pitanje. Međutim, onda su ponovo zaigrali onako kako su pokazali da mogu, nadvisili su Katar i Liban, da bi u odlučujućem meču minimalnim rezultatom pobedili Južnu Koreju. Put ka Brazilu tada im je bio otvoren.

Iako relativno ubedljiva sila na azijskom kontinentu, Iranci do sada nisu uspeli da se dokažu i na Mundijalima, na kojima su učestvovali tri puta. Prvi put su osvojili samo bod, zahvaljujući remiju sa Škotskom (1:1).

Do prve pobede su došli u svom drugom učešću, kada su nosioci igre bili Ali Daeji, Karim Bageri i Mehdi Mahdevikija. U Francuskoj su bili bolji od Amerikanaca (2:1). Na istom prvenstvu su poraženi od reprezentacije Jugoslavije, ali u jednom tvrdom i, suštinski, neizvesnom meču.

Njihovo poslednje učešće, u Nemačkoj 2006. godine, će se pamtiti ponovo po samo jednom osvojenom bodu, i to u duelu sa debitantima iz Angole.

Džavad Nekounam je lider tima, odnosno igrač koji je popunio prazninu nastalu odlaskom Mahdevikije. Tu su i igrač Fulama Aškan Dejagah, kao i vrlo zanimljivi napadač Čarltona Reza Gučanedžad. Iskustvom doprinosi 31-godišnji vezista jermenskog porekla, Andranik Tejmourian.

broj komentara 0 pošalji komentar