Mistična zora

Kao i obično,ustajem u dva ujutro, operem zube, oblačim se.Kada se gleda mapa Zecolenda, Zecolend liči na glavu od zeca. Ima dva uveta, levo i desno. Levo je bogato uranijumom i nema mnogo gradova.

Desno,u kojem ja živim, bogato je bakrom. Bakar je tik uz površinu zemlje. Kao i u moru oko desnog uveta, nema peska, samo goli bakar. Ujutro, kad Sunce počne da izlazi, taj bakar je poseban po tome što odbija svetlost. Tako nastaje „mistična zora". Te zore su narandžaste. Prelamaju se sa zlatom koje je tik uz bakar. Iz nepoznatih razloga tu se nalazi i crvena. Ja živim u Jabukovom, selu pored grada Dočeva. Šume jabuke su svuda. Kad ideš putem, hodaš po bakru. Taj bakar se ne koristi nigde. Suviše je tvrd i to iz nepoznatih razloga. Sunce izlazi u tri ujutro, a sad je dva sata i petnaest minuta ujutro. Još je mrak, svuda tišina, samo zvezde na nebu u pratnji Meseca. Izlazim iz svoje sobe, a sestre svetle zeleno (valjda su greškom upale u komoru sa reaktorom, pa nije čudo, ja sam ih poslao tamo!).

Izgleda da imam osigurano svetlo. Izlazim napolje. Hladno je, pa sam obukao jaknu. Najgora stvar je da zečije uši služe za hlađenje, a ne za grejanje! Ćale stoji i nešto računa. Viče me: „Sine, znaš li koliko je pet puta pet?!" „Dvadeset...osam, valjda!" Ćale nastavi da računa: „A petsto puta petsto?!"Ja: „Dvanaest hiljada!"Ne znam, osećam se kao idiot koji ne zna koliko je pet puta pet! Moram da provežbam tablicu množenja i to hitno da me nastavnik ne ubije! Kad smo već kod matematike, zar sutra nemamo kontrolni? Mislim da imamo i da je nastavnik rekao: „Ko ne bude dobio makar devedeset poena (ja jedva skupim dva), dobiće tolike batine da neće živ ostati!"Jao, moram da učim! Trčim do svoje sobe, stigao sam. Upalio sam sveću, i počinjem da učim. Da vidimo, pet puta pet je... dvadeset...dva! Ma, biće geometrija, pa da provežbam da crtam uglove, šta?! Polomio mi se uglomer! Joj, moram da kupim ili nađem novi i to brzo! Ubiće me nastavnik, zaklati i napraviti zečetinu od mene! Čekaj i on je zec! Zašto bi onda jeo zečetinu?! Joj, da ja skoknem do najbliže knjižare?! Dobra ideja! Samo da uzmem pare, jedan uglomer košta trideset zečijih para. U svojoj kasici imam šezdeset, to vam je oko pet dinara. Idem do kankleara, treba da brzo dođem do knjižare, ali još je mrak! Dobro, bakar treba da odbija svaki zračak svetlosti. Uskočio sam u kanklear, i sad sam na putu do knjižare. Samo da kupim taj uglomer pa da vežbam da ne vežbam na drugome svetu! Pa, bakar je malo neravan, al' je kul voziti po njemu! Imam i sveću u mom kanklearu, pa mi je i svetlo, ali sam morao dosta da radim da bih to stabilizovao, da sveća ne bi pala i sve pobila...

 


Danijel Ćorović

broj komentara 0 pošalji komentar