Rođen je Cavtatu 1855. godine, a sa 11 godina, bez roditelja, otisnuo se u
Ameriku. Posle nekoliko godina, vratio se u Cavtat, pa zatim otplovio u
Carigrad, pa ponovo u Ameriku, ovog puta u Peru i San Francisko, gde
počinje da slika za svoju dušu. Sa dvadeset godina, odlučan u nameri da
se posveti slikarstvu, umetničko školovanje započinje u Parizu, 1877.
godine. Veoma brzo etablira se na evropskoj umetničkoj sceni. U svojoj
bogatoj i dinamičnoj karijeri živeo je i stvarao u Londonu, Liverpulu,
Zagrebu, Beču, Pragu. U više navrata boravio je u Srbiji gde je izradio
reprezentativne portrete naših vladara i članova njihove porodice:
kraljice Natalije i kralja Milana Obrenovića, zatim, kraljice Drage i kralja
Aleksandra Obrenovića, kao i kralja Petra I Karađorđevića i kralja
Aleksandra Karađorđevića. Za zasluge na izradi portreta odlikovan je
najviših državnim priznanjima: Takovskim krstom petog stepena, kao i
Ordenom Svetog Save.
Višestruko je nagrađivan na pariskim salonima, bio je predsednik
Hrvatskog društva umjetnosti Medulić, izabran je za dopisnog člana Češke
akademije nauka i umetnosti, bio je počasni član Jugoslovenske
akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, kao i član Srpske kraljevske
akademije. Predavao je na Akademiji likovnih umetnosti u Pragu. Umro je u
Pragu 1922. godine, a sahranjen u rodnom Cavtatu.
Retrospektivna
izložba Vlaho Bukovac - Slikarstvo neprolazne lepote, posle dvogodišnjih
priprema, priređena je u Galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti u
Beogradu. Autor izložbe i prateće monografije je istoričar umetnosti, dr
Igor Borozan, profesor na Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog
fakulteta u Beogradu. Predstavljeno je 35 dela - portreta i autoportreta,
aktova i žanr scena, nastalih u periodu između 1878. i 1922. godine.
komentari