Život i standardi: Od Hoče do Orahovca

U malim srpskim sredinama poput Orahovca i Velike Hoče žive izuzetni ljudi koji svojim radom uspevaju da pobede sve nedaće koje prate njihov život u okruženju.

Vajarka Ivana i njen suprug Ivica Lukić, slikar iz Velike Hoče, fotografijama koje svakodnevno objavljuju na društvenim mrežama približili su javnosti svu lepotu tog drevnog srpskog naselja koje datira iz doba Nemanjića. Dok fotografišu u stopu ih prati četvorogodišnji sin Vuk sa svojim kućnim ljubimcima.

Mala mesta poput Hoče ne pružaju mnogo, ali njihova vrednost je u vekovnom trajanju koje se ogleda na svakom koraku. Stare crkve, arhaične kuće sa kapijama, vinogradi i drugi motivi koji ukazuju na dugu tradiciju pravljenja vina privlače pažnju i italijanskih posetilaca koji u letnjem periodu često obilaze taj metohijski kraj.

U Orahovcu, oko škole i crkve Uspenje Presvete Bogorodice, sabrali su se preostali Srbi. U dva sokaka, svi kao jedna porodica dele sudbinu prepunu teškoća.

Za lepe trenutke zadužen je poznati tekstopisac i kompozitor Gavrilo Kujundžić koji je uvek tu sa harmonikom. U najtežim trenucima, on je stvarao stihove koji su postali simbol snage koju godinama pokazuju Srbi sa Kosova i Metohije.

Mir i sigurnost pronalaze u manastiru Zočište koji je u njihovoj blizini. Crkva koja je posvećena Svetim vračima Kozmi i Damjanu posle rušenja potpuno je obnovljena. Poznat po mnogim isceljenjima, manastir Zočište obilaze svi kojima je molitvena pomoć potrebna.

Kako žive Srbi u Orahovcu i Velikoj Hoči i zašto preostali Srbi uporno čuvaju svoje domove, saznajemo od Gavrila Kujundžića, Ivane Lukić i Ivice Lukića, Olivere Radić i Suzane Milićević.

Autor: Svetlana Vukmirović
Snimatelj: Vladimir Jovanović
Montaža: Marko Roksandić
Realizacija: Biljana Erdeljan

broj komentara 1 pošalji komentar
(utorak, 21. nov 2017, 20:36) - Ораховчанка [neregistrovani]

Од Хоче до Ораховца

Хвала РТСу, Светлани и њеној екипи који су зашли у овај наш Гето и на кратко покушали да онима који живе ван њега, прикажу део наше стварности. Само део живота који Срби живе, мали Срби у великој постојбини Немањића. Видели сте младе животе, видели сте децу жељну опстанка и постојања на овом тлу, али и трошне куће, маховином обрасле кровове, урушене зидове... Пар кадрова су само позив свима који до сад нису да дођу, виде, осете... и не одричу се свега тога... Мајци Србији порука да ми хоћемо да је чувамо ту, ал да нас она(са њеним представницима) не испушта из загрљаја. Ако дозволе да нас други пригрле, усвоје и присвоје, ово срце неће овако куцати, а и у крвотоку кроз цело тело мајке Србије неће бити крви да здраво тече и означава живот.