Život i standardi: Vučje trnje

Istorija kosovskog grada Vučitrna nije precizno rasvetljena, ali se zna da je jedno od najstarijih srpskih urbanih naselja. Ime mesta potiče od sintagme "vučje trnje" i asocira na stanište zveri. Danas u Vučitrnu vukova nema, ali nema ni Srba.

U centru današnjeg Vučitrna nalaze se relativno dobro očuvani ostaci Vojnovića kule i Vojinovića mosta koji kao autentični svedoci podsećaju na nekadašnji utvrđeni grad na reci Sitnici.

Jedina srpska porodica je sveštenička, a u porti hrama Svetog Ilije umesto parohijana - policijsko obezbeđenje. Kao svedočanstvo o doskorašnjem postojanju ove zajednice u Vučitrnu kraj hrama ćuti staro srpsko groblje.

Nedaleko od Vučitrna je Prilužje, jedno od najvećih srpskih sela na Kosmetu. Nekoliko kilometara je udaljeno od magistrale Priština-Mitrovica. Oko 3.000 Srba ovde opstaje i nada se boljim danima.

Nerado govore o muci koja ih tišti. Život u albanskom okruženju pun je svakodnevnih izazova. Od učestalih provala i krađa pokretne imovine, do uzurpiranih oranica koje godinama obrađuju komšije Albanci, bez namere vlasti da to reši.

Autorka: Tatjana Manojlović
Snimatelj: Aleksandar Agbaba
Montaža: Branko Gavrilović
Realizatorka: Biljana Erdeljan

broj komentara 1 pošalji komentar
(sreda, 11. okt 2017, 02:31) - anonymous [neregistrovani]

Vucitrne moj!

Eh, moj rodni Vucitrn, moji poruseni snovi.Vucitrnci, atipicni za kosmetski mentalitet rasejani svuda po Srbiji i svetu.Ostaje patnja i nada za povratkom.