Moja lepa Srbija

Poznati su po karasevdahu. Nije dovoljno samo da ih muzika u srce dirne, razgali i "digne na noge". Džaba sve ako bar jedna čaša ne završi na podu. Neko se vesili da bi ga drugi videli, a oni se vesele zbog veselja.

Kad južnjačka krv uzavri, kreće i nadmetanje s orkestarom ko će duže da izdrži na nogama. Na slatkim mukama su i jedni i drugi.

U bilo kom drugom kraju u Srbiji, verovatno, bi prvi posustali pevač i trubači, ali ovde je to nemoguće. U gradu Bakije Bakića, Milana i Nenada Mladenovića, Ekrema Mamutovića, Staniše Stošića, Ivane Tasić, Čedomira Markovića pesma je više od pesme i igra je više od igre. To je zato što su Vranjanci čudna sorta. Meraklije su . Vole dert. Tvde da njihova truba može da zvuči kao viloina, a da "pručka" koja udara u goč "utepuje na mesto" i "diza iz mrtvi". Vranjanci smatraju "ako t'd ne pukneš, nisi se veselija".

Svoj dijalekt ne dovode u pitanje, iako ih na severu Srbije jedva razumeju. Pričaju brzo, koriste tri padeža, jedan akcenat, a opet tvrde da im je govor do perfekcije tačan. Postave vam pitanje: "Spaja li si sas Jovana il Jovanu?" Ako im odgovorite književnim jezikom, a ne "po vranjanski", kažu da ih dovodite u zabludu jer odgovor "Spavao sam sa Jovanom" ne razjašnjava dilemu jeste li spavali sa ženom ili muškarcem. I dok vam ovo "ozbiljno" objašnjavaju, shvatate kolike su šaljivdžije ti Vranjanci. Zato se između sebe najbolje poznaju po nadimcima.

Ako ste novajlija u gradu, po imenu i prezimenu, teško da ćete naći onog koga tražite. Jedni su Grkljanci, drugi Crevarci, treći Marganci. Jednom Vranjancu mangupi su tako dali nadimak Neslana tarana. Žena napravila jelo, zaboravila da ga posoli i tako ga iznela pred majstore. Od tada joj muža prozvali Neslana tarana. Nadenuće oni nadimak i vama ako se neslano našalite na njihov račun.

Pogledajte serijal o Vranju koji kreće od 15. oktobra 2015. godine u 10. 30 na Prvom programu RTS-a.

broj komentara 0 pošalji komentar