Usamljenost – drugo lice rada od kuće

Već je prošlo više od mesec dana kako su mnogi ljudi primorani da rade od kuće. Mnogi se polako već privikavaju na ovu situaciju, ali sve češće počinje da se javlja osećanje usamljenosti kao nuspojava ovakvog načina rada.

Osećaj usamljenost na radnom mestu je problem već sama po sebi i kada ljudi rade zajedno u kancelariji, ali nagli prelaz na rad na daljinu značajno povećava ovaj rizik.

„Ako radite s ljudima već neko vreme i navikli ste se na prostornu povezanost i kontakt licem u lice, a sad odjednom radite na daljinu i virtuelno ste povezani, to zaista može da izazove ogroman problem. Imate utisak kao da ste na pustom ostrvu“, tvrdi Ben Faning, autor knjige Alternativa otkazu: Šablon za stvaranje posla iz snova bez davanja otkaza.

Čak i kada radite u kući sa decom i supružnikom koji se vrzmaju oko vas, ipak može doći do profesionalne usamljenosti.

Istraživanja pokazuju da usamljenost na poslu šteti kvalitetu rada. Ako kolegama delujete nepristupačno i ne sarađujete, bićete i manje produktivni.

Sigal Barsad, profesorka menadžmenta na Univerzitetu u Pensilvaniji naglašava da što smo usamljeniji, to lošije radimo. „Postajete manje posvećeni organizaciji“, tvrdi profesorka.

Takođe, osećaj usamljenosti se vremenom eksponencijalno pojačava. Kad vas obuzme usamljenost, postajete uzdržaniji u društvu i gubite socijalne veštine. Usvajate ponašanja koja dovode do još veće izolovanosti.

„Usamljeni radnici postaju previše zabrinuti i uplašeni da će ih kolege odbaciti, što opet može učiniti da deluju nepristupačno“, napominje Hakan Ocelik, profesor menadžmenta na Univerzitetu u u Sakramentu.

„Usamljeni ljudi lakše opažaju negativne društvene signale, a zanemaruju pozitivne. Kao da gledate svet kroz zatamnjena stakla“, objašnjava Ocelik.

Radnici koji su već na društvenoj margini i koji se ne druže previše sa kolegama su posebno u opasnosti. Ranije bi im neko makar mahnuo ili klimnuo glavom na hodniku, a sad ne dobijate ni toliko. „Ako nemaju nikakvu interakciju sa kolegama pojedinačno, ljudi koji su već usamljeni rizikuju da potonu još dublje, dodaje profesor.

Barsad objašnjava da usamljenost nije karakterna osobina već motivaciono stanje, kao glad.
„Isto kao što ogladnimo kad nam treba hrana, postanemo usamljeni kad nam treba kontakt s ljudima. Niko ne voli da bude usamljen“.

U trenutnoj situaciji, društveni kontakt zahteva malo više planiranja nego inače. Angažujte se i zakazujte virtuelne sastanke i video-pozive sa kolegama koji treba da zamene pijenje kafe na pauzi ili sretanje na hodnicima. Nemojte se previše oslanjati na elektronsku poštu i dopisivanje. Faning kaže da telefonski pozivi mnogo bolje leče usamljenost nego dopisivanje i društvene mreže.

Imajte u vidu da usamljenost može da vam iskrivi sliku o odnosima s ljudima. Na primer, može vam pasti na pamet da neko namerno ignoriše vašu poruku, dok je ta osoba zapravo prezauzeta bavljenjem decom, poslom i kućnim obavezama.

„Ako dobijate manje pažnje i povezanosti nego što ste navikli, nemojte to shvatati lično“, kaže Barsad. „Možda su drugi ljudi zaokupljeni nečime što im oduzima vreme i što nema nikakve veze sa vama kao osobom i saradnikom“.