Kako se Kanada bori protiv koronavirusa – koje se mere poštuju i šta im nedostaje

Koronavirus je u Kanadu stigao krajem januara i do danas je zaraženo gotovo 19.000 ljudi, a više od 400 osoba je preminulo. Virus se najbrže širi u provincijama Ontario i Kvebek, dok je najmanji rast zaraženih u Britanskoj Kolumbiji gde su uspeli da "spuste" krivu rasta zahvaljujući merama koje su donete na vreme. Jedna od njih je bila zabrana putovanja tokom školskog prolećnog raspusta, što druge provincije nisu uradile.

Glavni gradski trg u Vankuveru u normalnim uslovima prepun je ljudi, ali već tri nedelje je prazan. Tek se očekuje glavni udar koronavirusa.

Ono što je isto kao u Srbiji jeste preporuka da se ostane kod kuće i ne izlazi ako nije neophodno. Nema policijskog časa, nema zabrane kretanja za penzionere, mada je uvedena preporuka da stariji od 70 godina ne izlaze iz kuće. Mnogi ljudi biraju kućni karantin i zaista ne izlaze napolje ili u šetnju, što stručnjaci i u Kanadi preporučuju.

Nema javnih okupljanja, ne sme biti više od 50 ljudi na jednom mestu, nema sedenja u baštama kafića. Uglavnom su svi zatvoreni.

Vankuver izgleda kao grad duhova. U glavnoj ulici u centru grada sa prodavnicama i restoranima sve je zatvoreno. Na izlozima drvena zaštita kako ne bi bili razbijeni. Ulični kriminal već je u porastu, a očekuje se da će ga biti sve više.

Kako se živi u Kanadi i koje se mere sprovode

Prvo, sve više ljudi nosi maske i rukavice. Teško ih je i nabaviti, nedeljama nema ni njih, ni alkohola, ni sredstava za dezinfekciju. Povremeno stignu u neke prodavnice i rasprodaju se za sat vremena, znači jedino ako imate sreće da ste se baš tu zatekli možda ih i kupite.

Kafa se kupuje sa ulice, a restorani rade samo dostavu hrane. Niko ne prima keš i svi daju popuste kako bi preživeli. Hoteli, frizeri, kozmetički saloni – sve je zatvoreno. U tim delatnostima već je 90 odsto ljudi ostalo bez posla.

Rade samo prodavnice hrane, apoteke, pošta, servisi za dostavu. Srećom se još sve može naručiti iz onih velikih zatvorenih prodavnica.

Ispred otvorenih prodavnica red i propisani razmak od dva metra. Kao i u Srbiji i u Kanadi postoji vreme određeno za starije ljude i osetljive grupe poput trudnica, ali ne od 4 ujutru već uglavnom između 7 i 10, i svaka prodavnica to određuje za sebe.

I kao i svuda, prvo se rasprodaju sredstva za čišćenje, toalet-papir i hrana, brašno, testenine, hrana u konzervi, nekad nema čak ni jaja ili mleka.

Svi koji su ostali bez posla dobiće 500 dolara mesečno

Sve kompanije koje mogu su poslale ljude da rade od kuće. Zatvoreni su fakulteti i nastava se prati onlajn. Ne rade škole, ni veliki vrtići. Kućni vrtići kojih u Kanadi ima najviše su otvoreni i ljudi vode decu po svojoj slobodnoj proceni, mada i to može da se promeni u svakom trenutku i mogu da im zabrane rad.

Pozorišta, bioskopi, muzeji – ništa osim virtuelnih tura. Teretane, bazeni i sportski centri zatvoreni, ali većina njih je plaćanje članarine stavila na pauzu kako ne bi izgubili klijente.

Međunarodni letovi su otkazani. Kanađanima se ne preporučuje da bilo gde putuju, a zatvorena je i granica sa Amerikom, što je ovde velika stvar, mnogo ljudi cirkuliše preko granice jer rade sa jedne ili druge strane. Svi koji uđu u Kanadu moraju u obavezni karantin.

"Er Kanada" je otpustila više od 5.000 i najavljuje otpuštanje još 15.000 ljudi. Masovni otkazi se daju ljudima u proizvodnji, prodaji i turizmu. Ljudima se stalno daju nove olakšice – prevoz je besplatan, a svi koji su zbog epidemije ostali bez posla dobiće 500 dolara mesečno.

Banke pauziraju plaćanje kredita za stanove i automobile, a država će malim preduzećima koja imaju gubitak profita od 30 odsto plaćati 75 procenata troškova za plate zaposlenima, kako bi smanjili broj otkaza.

Beograd ima Sajam, a Vankuver konferencijski centar 

Dobra vest je što zdravstveni sistem reaguje brzo ako odete na pregled, ali ako niste hitan slučaj ostajete na listi čekanja. Ni u Kanadi nema dovoljno testova. Testiraju se samo oni za koje se ozbiljno sumnja da imaju koronavirus.

Beograd ima Sajam, a Vankuver konferencijski centar gde je spremno 200 kreveta za lakše slučajeve.

Ono čega ne nedostaje – to je duh zajednice. Ljudi dele informacije o tome gde je stigla dopuna hrane, organizuju se da odu u nabavku za one koji ne mogu da izađu, šalju im slike japanskih trešanja koje upravo cvetaju i po kojima je Vankuver poznat i svake večeri u 7 čuje se aplauz za zdravstvene radnike.

Ne samo aplauz, vatrogasci i policajci im odaju počast. A onda medicinari na svoj način kažu hvala.