Serija "Nemanjići", ko je bio Dobromir Strez

Stefan Nemanjić sam je priznavao da nije mogao ni slutiti da će mu bugarski velikaš Strez, koga je uzeo u zaštitu, brzo dobro zlim vratiti. Ovo je priča o verolomnom srpskom savezniku iz pera istoričara Stanoja Stanojevića.

Pri opsadi Soluna ubijen je 1207 god. bugarski car Kalojovan, prijatelj Stevanov. U Bugarskoj su tim povodom i posle toga nastali veliki nemiri, borbe i meteži. Kalojovan je bio uspešno suzbio nepokorno plemstvo i sproveo državno jedinstvo.

Njegovom smrću uništen je poredak, koji je on bio stvorio, a lokalne vlasti su se pojavile na sve strane i ojačale su. Posle kratkog vremena dokopao se u Bugarskoj vlasti nesposobni i krvoločni Boril.

Iako je došao na presto pomoću boljara, protivnika Kalojovanove politike, Boril se ubrzo uverio da je bolja ona politika koju je vodio Kalojovan, pa je i on pošao njegovim stopama, ali je usled toga došao u sukob sa svojim prijateljima i pristalicama, i počeo je protiv njih borbu do istrebljenja.

On je pre svega pregao da uništi Kalojovanove rođake i lokalnu bugarsku aristokratiju. U radu na tome postupao je bez obzira i bez skrupula, oduzimao im je zemlje i posede, progonio ih i ubijao.

Borilova žrtva bio je, među ostalima, i rođak Kalojovanov Dobromir Strez, gospodar zemalja oko donjeg Vardara. Prognan iz svoje oblasti, Strez je sa dosta svojih pristalica pobegao Stevanu (Nemanjiću, starija srpska istoriografija koristila je ime Stevan umesto Stefan - prim. red.) i zatražio utočište, zaštitu i pomoć.

Stevan je Streza rado primio, pomogao mu je i podržavao ga je, - mada je među Stevanovim velikašima bilo dosta njih, koji su bili protiv te avanture i eksperimenta sa Strezom, - da bi imao u rukama jednog Borilovog protivnika, koga je mogao protiv njega upotrebiti. Boril je video, da mu sa te strane može zapretiti ozbiljna opasnost, pa je tražio da mu Stevan izda Streza.

Kad je Stevan odbio Borilov zahtev, on udari na Stevana, ali bude suzbijen, a Stevan prodre u Vardarsku dolinu, zauzme prostrane krajeve na donjem Vardaru i postavi Streza za gospodara tih zemalja sa središtem u tvrdome Proseku, gde je on onda počeo oko sebe okupljati svoje pristalice i Borilove neprijatelje.

Stevan je na taj način dobio povoda da uzme učešća i da dođe do uticaja u rešavanju unutrašnjih pitanja u Bugarskoj. S te strane su se sada otvarali lepi izgledi za uspešan rad na jugu Stevanove države, dakle u krajeve, koje je Nemanja obeležio kao pravac srpske etničke i državne ekspanzije. Srpsku ekspanziju na sever sprečavala je Ugarska.

Za života Kalojovana, sa kojim je Stevan bio u prijateljstvu i kome je bio obavezan, nije bilo moguće preduzeti ma šta ni prema jugu. Sada se Stevanu dala prilika da nastavi rad na toj strani. Strez je svakako priznavao Stevanovu vrhovnu vlast, ali se inače ponašao kao samostalan gospodar, sklapao je saveze, pravio je razne političke kombinacije i vodio je ratove.

(...)

Nestalan po prirodi, a bez širih pogleda i veće koncepcije, bez skrupula, a sa uskim i sitničarskim političkim horizontom, Strez je često menjao svoju politiku i okretao je držanje prema svojim trenutnim sklonostima i koristima.

On se verovatno pobojao da će se Stevan suviše osnažiti, njegov potčinjen položaj prema Stevanu postao mu je nesnosan, možda je igrao ulogu i novac, a svakako i drugi razlozi, koji nama nisu više poznati, - tek Strez je odustao od Stevana, odmetnuo se od njega, počeo je da uznemiruje Stevanove granice i spremao se na otvoren rat protiv Srbije.

Zanimljivo je da Stevan na Streza, kada se on odmetnuo i kada je počeo pokazivati očitu težnju da udari na Srbiju, nije pošao sa vojskom, nego je zamolio svoga brata Savu da ode Strezu i da ga ubedi da je u njegovom interesu da ne napušta dotadašnju svoju politiku i kako je za njega bolje da ostane u dobrim odnosima sa Stevanom.

Jer, Stevan ga je u nevolji primio, nije ga hteo izdati neprijateljima, zbog njega je bio napadnut od Borila i Henrika, i naposletku, ili pre svega, Stevan mu je dao zemlje kojima vlada, učinio mu je mnogo i činio mu je samo dobro. Stoga je za njega bolje da ostane veran Stevanu, nego da stane uz njegove neprijatelje i da se bori protiv svoga dobrotvora.

Ali Savina misija kod Streza nije uspela. Ma kako da su bili jaki i dobro potkrepljeni razlozi, koje mu je Sava iznosio, Strez je ostao tvrdoglavo uporan i nije hteo da napusti novi pravac svoje politike. Ali njegove poglede i nazore u tome pravcu nije delila sva njegova okolina.

Bilo je oko njega ljudi koji su bili uvereni da je i za njih i za njega bolje da se drže Stevana i Srbije, nego da se upuštaju u borbu sa svojim dobrotvorom i zaštitnikom. Možda je među tim ljudima prevlađivao i na njihovo uverenje uticao i strah od Borilove osvete, ako Strez odustane od Stevana i priđe Bugarskoj.

Sava je dobro znao da u Strezovoj okolini postoji takva struja i da tamo ima ljudi, koji su protivni promeni Strezove politike, te se on na njih oslonio, i sa razlogom nadao da će ta stranka sama rešiti postavljeno pitanje.

Videći da neće uspeti da povoljno svrši svoju misiju, Sava je prekinuo sa Strezom pregovore i spremao se da krene natrag u Srbiju. Tu noć međutim Streza ubije neko od njegovih ljudi.

Stevan se na taj način oprostio jednog nezahvalnog prijatelja i spasao se jednog ozbiljnog protivnika. Ali Stevanu takvo rešenje ovog pitanja nije donelo nikakve koristi. Strezovu oblast je odmah zauzeo Boril, i Stevan nije ni pokušao da na toj strani nešto ozbiljno preduzme, jedno što je dobro osećao da je za tako preduzeće vojno slab, i drugo, što su krajevi, koje je bio držao Strez, bili još suviše daleko od baze Stevanove države, da bi ih on mogao, sve kad bi ih i uzeo, zadržati u svojoj vlasti. Srpsko nadiranje ka jugu bilo je u taj mah zadržano, i Stevan na toj strani i u tome pravcu nije posle toga više ništa preduzimao.

Preuzeto iz knjige "Nemanjići - Nemanja, Stevan, Sveti Sava" Stanoja Stanojevića (1874 - 1937). Izdanje RTS-a, 2018. godine. Biografije trojice Nemanjića su date prema originalnim separatima iz 1933, 1934. i 1935. godine.

broj komentara 0 pošalji komentar