Sveti Simeon

Veliki župan Stefan Nemanja je ovozemaljsku vlast zamenio za večno carstvo nebesko.

Pravoslavna crkva 26. februara obeležava praznik Svetog Simeona Mirotočivog, a mnogima je i danas nepoznato da je ovaj praznik posvećen utemeljivaču srpske države, velikom županu Stefanu Nemanji.

Pored toga što se smatra rodonačelnikom loze Nemanjića i tvorcem nezavisne srpske kraljevine, Stefan Nemanja se kroz istoriju slavi i poštuje kao čuvar jezika i veliki ktitor koji je zajedno sa najmlađim sinom Rastkom, kasnije Svetim Savom, i najzaslužniji za samostalnost Srpske pravoslavne crkve.

Koliki je uticaj Stefan Nemanja imao na crkvu i narod govori i podatak da se u gotovo svakoj srpskoj crkvi upravo lik Svetog Simeona nalazi prikazan bilo na freskama, ikonama ili drugim radovima. Tokom svoje vladavine oslanjao se na crkvu, gotovo kao svog suvladara, znajući koliko je važno da svoj narod ujedini ne samo u okviru državnih granica već i duhovnih.

Iako bi se malo koji vladar na njegovom mestu povukao sa prestola i predao svu ovozemaljsku vlast, Stefan Nemanja je upravo to učinio na velikom saboru koji je sazvao 1196. godine, kada je presto ustupio svom srednjem sinu Stefanu. Za svoje vladavine važio je za izrazito mudrog vladara, odlučnog, promišljenog i sa odličnim osećajem za diplomatiju, te stoga ne čudi zašto je procenio da je pravi trenutak da se povuče i ostavi Stefanu da nastavi ono što je sam započeo i Srbiji konačno donese kraljevsku krunu.

Njegovo povlačenje i kršenje svih običaja prepuštanjem prestola srednjem umesto najstarijem sinu bio je čisto politički potez, ali odvažan, hrabar i nesebičan dovoljno da dodatno potpomogne stvaranje kulta oko njegovog imena i dela. Ovaj kult dodatno će učvrstiti upravo njegov najmlađi sin Sveti Sava u Žitiju Svetog Simeona, zbog čega će ime Stefana Nemanje u celoj dinastiji Nemanjića biti shvatano kao vrhovni uzor slike vladara koga krase najbolje vladarske sposobnosti i blagost i pomirljivost čoveka koji pripada samo svom narodu i Bogu.

Veliki uticaj na njegovu odluku da se zajedno sa suprugom Anom zamonaši odigrao je upravo Sveti Sava, koji je pozvao oba roditelja da mir poznih godina pronađu u molitvi, postu i bogosluženju.

Tako su se Stefan Nemanja i Ana istovremeno zamonašili u Crkvi Svetog Petra i Pavla u Rasu nedugo posle sabora i uzeli monaška imena Simeon i Anastasija. Prvu godinu svog monaškog života Simeon je proveo u manastiru Studenici, da bi se u jesen 1197. godine pridružio tada još uvek monahu Savi na Svetoj Gori.

Tamo su zajedno oživeli zapušteni manastir Hilandar 1198. godine. Samo godinu dana kasnije Stefan Nemanja je preminuo upravo u Hilandaru, a prema predanju, u trenutku kada je umro prostoriju u kojoj je bio obasjala je svetlost. Za sveca je proglašen već iduće godine, a njegove mošti točile su sveto miro, smirnu odnosno smolu.

Njegove mošti je 1208. u Srbiju preneo upravo Sava kako bi nad njima izmirio zavađenu braću Stefana i Vukana, a zatim ih preneo u Studenicu, gde i danas počivaju.

Za svog veka Stefan Nemanja je obnovio mnoge crkve i podigao Bogorodičin manastir i Svetog Nikolu u Toplici, Đurđeve Stupove, Studenicu i Hilandar.

broj komentara 0 pošalji komentar