Čitaj mi!

Poslednji Dnevnik iz Bakua

Treće mesto, tik do pobede, ali uspeh. To je, pre svega, uspeh Srbije na upravo završenoj 57. „Pesmi Evrovizije". Želeo sam pobedu. Imali smo pesmu za pobedu. Na sceni smo svi dali maksimum u finalu.

Smatram da je to taj maksimum koji je bio do nas. Rezultat je – treće mesto. Groznica u Bakuu je završena, euforijom, onako kako su mnogi pre toga prognozirali. Čestitam švedskoj predstavnici Loren, ali pre svega čestitam i zahvaljujem svima u "Ad hok orkestri" i delegaciji Srbije koji su zajedno sa mnom bili i dali sebe tokom cele, višemesečne, evrovizijske priče.

Za mene lično, već svojevremeno drugoplasiranog na ovoj manifestaciji, postignut rezultat ne može biti ono što sam od srca želeo. Verujem da svako to može da razume, ali isto tako sam već u ovom trenutku svestan da je treće mesto realan uspeh moje zemlje na ovoj prestižnoj manifestaciji. Evrovizijsko glasanje je takvo kakvo jeste, niko ga ne može menjati, malo se može uticati. Eurosong je manifestacija koja je okupila 42 zemlje i svaka je glasala prema svom nahođenju i uverenju, a u tom kontekstu pored kvaliteta same kompozicije ima, normalno, i pristrasnosti. Kažu i drugi: „Slika brojnih, složenih odnosa u Evropi". Toliko o tome.

Za mene kao izvođača ovo će biti poslednje učešće na ovom takmičenju. Možda će biti prilike da za nekog stvaram „lepe pesme" kao što sam to radio do sada već nekoliko puta. Muzika je moj život i velika ljubav, tako da verujem da će biti prilike za neke nove, drugačije sigurno, evrovizijske susrete.

Ponosan sam na članove svog orkestra i svog tima, cele delegacije, jer su za ovu priču svi dali svoj maksimum da se i ove godine Evropi pokažemo u najboljem svetu, a u mnogo toga smo bili jedinstveni: u kvalitetu izvođenja pesme, promotivnim aktivnostima, urađenim verzijama pesme, video-spotovima, nastupu na sceni, stajlingu i, ima tu još stvari, zaista divnih.

Ksenija, Olga, Miloše, Gagi, Dule – svaka čast! Znaju i ostali u mom timu, verujem, da isto mislim, samo, ne moram da ih pominjem. Hvala i mojim prijateljima koji nisu žalili vremena da dođu u predivni Baku, našoj ambasadi u ovoj zemlji i svim njenim aktivnostima i, naravno, Radio-televiziji Srbije koja je sve vreme bila uz mene.

Ne žalim, ni u jednom trenutku, svaki momenat proteklih više od pola godine. Nije ljubav stvar će se još dugo vrteti na stanicama širom naše zemlje. Mene čeka rad u studiju na pesmama koje su čekale, nova iznenađenja, a sada, u ovom trenutku, nadam se bar koji dan odmora.

Hvala vam na ukaznom poverenju proteklih dana,
Željko Joksimović

broj komentara 1 pošalji komentar
(ponedeljak, 28. maj 2012, 21:08) - Stockholm [neregistrovani]

Zeljko i Ad hok orkestra,SRB delegacija i RTS

Bila sam jako razocarana i tuzna sto niste pobedili. Svaka Vama Cast, i Mnogo Hvala!!