Povezanost: Bejkon – Velaskez

Danas gledamo epizodu koja je posvećena paralelama između španskog slikara Dijega Velaskeza (1599–1660) i engleskog slikara Frensisa Bejkona (1909-1992). Preko vremenske provalije od tri veka, ovu dvojicu umetnika povezuje jedan papa ovekovečen na slavnom Velaskezovom portretu iz 1650; papa Inoćentije Deseti.

"Želim da slikam plač", rekao je Bejkon, koji je u periodu od 1949. do 1971. naslikao 45 portreta koji imaju zajednički naslov "Prema Velaskezovom portretu pape Inoćentija Desetog".

Na slavnom platnu španskog majstora, papa Inoćentije Deseti prikazan je u purpurnom ogrtaču, napregnutog pogleda, usredsređen i opasan. Bejkon će reći u jednom trenutku da je to jedno od "najvećih slikarskih ostvarenja na svetu". Bejkon kreće u avanturu stvaranja novih verzija portreta na kojima dominira nemi urlik koji sa papinog lica kao ledeni dah kreće ka posmatraču.

Na Velaskezovom originalu, međutim, Inoćentije Desei ne plače i ne urla; on je miran i sabran. Otkud su se, tokom tri veka koji razdvajaju ove slike, stvorile te suze i taj urlik? Kakvi su to ljiljani pred papom na jednom od portreta? I kakva je to naprava pred njegovim ustima, nalik zgužvanoj konzervi? I, na kraju, kakva je to kolonada stubova iza njega? Sve ima svoje značenje. I svoju povezanost.