Vreme kroz vekove: Paganski i hrišćanski svet

Subjektivni osećaj čoveka o vremenu menjao se tokom istorije i stvarao kulturno determinisane forme. Činjenica da je vreme nevidljivo i da ne može da se oseti čulima, pokrenula je potrebu za vizuelnom predstavom.

Antički svet je imao sasvim drugačije poimanje vremena od hrišćanskog shvatanja vremena i istorije. U antičko doba i doba drevnih civilizacija vreme je bilo cikličnog karaktera. Pagani su smatrali da je kosmos beskonačan i da nema ni početak ni kraj. Hrišćanstvo predstavlja prekretnicu u razvojnom hodu ljudskog društva koja je označila temeljne promene u načinu verovanja, mišljenja i vrednovanja, a time i promene u poimanju vremena. Sa judaizmom i hrišćanstvom vreme je bilo definisano kao linearno napredovanje bez kružnog ponavljanja pojava i događaja.