Trag u prostoru: Jedna ruka viteška

Viteški turniri su pravo putovanje u prošlost. Viteške igre („Just out“) održavaju se podno manastira Manasija u čast i slavu najsjajnijeg viteza koga smo ikada imali – despota Stefana Lazarevića ili „Visokog Stefana“, kako su ga često zvali.

Mi danas pod viteštvom podrazumevamo čitav korpus moralnih, etičkih i ljudskih vrednosti i osobina. U srednjem veku viteštvo je imalo jasan i konkretan smisao i bilo je, pre svega, zasnovano na hrišćanskim vrednostima.

Posle krstaških ratova na kraju 11. i početku 12. veka, i kasnije u 14. i 15. veku, viteštvo postaje deo elitne kulture, poprima svojstva društvenog statusa, ali i posebnog načina ophođenja. Lik plemenitog viteza vekovima je bio ideal kojem su težili vladari, ratnici, i obični ljudi širom Evrope. Njegova snaga zasniva se na viteškom kodeksu koji simbolizuje idealni uzor ljudskih vrlina, svojevrstan zlatni presek čovekovog bića.