Trag u prostoru - Košutnjak, 2.deo

Mnogi Beograđani, i oni koji se tako osećaju, i oni koji su se rodili u Beogradu, priču o Košutnjaku, počeli bi od onih najranijih sećanja.

Prvog upoznavanja i odrastanja na njegovim šumovitim padinama. Počeli bi priču o Košutnjaku iz Pionirskog grada. Generacijama onih koji su stasavali u Beogradu on je, u mentalnoj matrici ostao simbol osvajanja sloboda na mukotrpnom putu sazrevanja.

Još u 19. veku na padinama Košutnjaka je postojao sanatorijum za decu u koji su dolazili radi oporavka i poboljšanja opšteg zdravlja. U to vreme daleko od grada, svojom gustom šumom, pružao je idealne uslove za oporavak i osveženje organizma.
Današnje obrise, Pionirski grad dobija tek posle Drugog svetskog rata. Podignut je na malom prostoru. Prvobitno je zauzimao površinu, nešto veću od 8 hektara. Dugo se nametalo pitanje njegovog proširenja, što je i ostvareno 1961. godine, pa je tada, površina više nego udvostručena, da bi već krajem 62. proširen je na 40 hektara. Nekako u isto vreme kada su udarnici na radnoj akciji uređivali Pionirski grad za dolazak prvih pionira, počela je da se gradi i Pionirska železnica. Bilo je to 1947. godine.
Na drugoj strani, iako danas deluje kao priča iz bajke, skijanje je u Beogradu, još pre nekoliko decenija, bila je uobičajena pojava, a staze su, osim na Avali, bile i na Kalemegdanu, na Košutnjaku, ali i na, tada nenastanjenom, Banovom brdu. Još neverovatnije zvuči podatak da je Košutnjak pred Drugi svetski rat trebalo da postane i centar za skijaške skokove. Godine 1936. izgrađene su čak dve skakaonice u Beogradu, jedna na Avali, a druga na Košutnjaku.

Autor i urednik: Milica Barjaktarević