Čitaj mi!

Dvorci Vojvodine-Na zlatnom bregu, vila Stanković

Profesor dr Radenko Stanković rođen je 1880. godine u selu Leskovica u Banatu kraj Bele Crkve... U Novom Sadu je završio gimnaziju, a medicinu u Insbruku i Beču. Kao asistent nobelovca dr Karla Langštajnera, učestvovao je u otkriću krvnih grupa, a od 1906. do 1920. radio je kao lekar u Zagrebu.

Drugi deo života od 1921. pa do smrti 1956. proveo je u Srbiji. Bio je profesor i osnivač Medicinskog fakulteta, utemeljivač srpske kardiologije, kao i današnje Interne B klinike Medicinskog fakuleteta, lični lekar kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, senator i ministar prosvete. Na kraju, posle atentata na kralja Aleksandra u Marseju od 1934. do 1941. pored kneza Pavla Karađorđevića i dr Ive Perovića, jedan od trojice namesnika maloletnog kralja Petra Drugog Karađorđevića. Rat je proveo u kućnom pritvoru, a od 1945. do pred smrt 1956. u zatvoru, u Sremskoj Mitrovici, kao narodni izdajnik.

Izgrađena sredinom tridesetih godina prošlog veka, vila na Zlatnom bregu mogla je da bude most graditeljske baštine dvoraca i letnjikovaca devetnaestog veka i modernog doba. Ipak, to nije postala. Istorija i sudbina udružile su svoje moći da se to ne dogodi. Slomljene su vrednosti i uzori vremena u kojem je nastala. Ljudi još više.

O vili, životnom putu i tragičnoj sudbini dr Radenka Stankovića govore: Natalija Stanković, njegova snaha, dr Budimir Pavlović, kustos Muzeja Srpskog lekarskog društva, dr Mira Radojević, istoričar, Živan Pašić, hroničar iz Čortnovaca, dr Neda Todorović...

Autor i urednik Božidar Đuran