Svedoci vekova: Sopoćani, 2. deo

Da li je u Sopoćanima najveći slikar trinaestog veka ostavio svoje najznačajnije delo?

Manastir Sopoćani imao je burnu istoriju. Stradao je posle Kosovskog boja. Sve je spaljeno i uništeno: crkva, konaci, kapele, mnoštvo drugih zgrada neophodnih velikom monaškom staništu. O tome svedoče zapisi patrijarha Pajsija i drugih monaha. Godine 1689. monah koji nije ostavio svoje ime piše: I opet behu teška, oskudna i nasilnička vremena... I u celoj zemlji razoriše svete crkve...

Slikarstvo u manastiru Sopoćani je vanserijske vrednosti. Mnoge kompozicije svrstavaju se u red najviših dostignuća. Tu je i Jovan, koga narod naziva Lepi Jova. U literarnom delu, kćerka srpskog kneza Avrama, Jaglika, ludo je zagledana u ovu fresku, koja se sa sopoćanskog zida preselila u njenu dušu. Najlepša glava muškarca koja se ikad na crkvenim zidovima mogla videti, sa očima kao zvezde, koje su sišle sa neba u crkvu i obasjale njen zid. U Sopoćanima je naslikan uzbudljiv živopis visoke umetničke vrednosti, priznat u svetskoj nauci kao kategorija najvišeg statusa. Kruna lepote tog živopisa jeste predstava Uspenja Presvete Bogorodice.

Urednik i scenarist Petar Savković, reditelji Stevan Stanić i Radoslav Moskovlić, snimatelji Zoran Sinđelić i Milenko Jovanović, montažer Marija Bogičević, producent Ćetko Peljević.

repriza, 09. jul u 00:35 i  08:35

broj komentara 0 pošalji komentar