Portreti: Raša Plaović

Portret Radomira Raše Plaovića trebao bi da znači portret glumca. Naprotiv, uloga ne predstavlja glumca, on je uvek nešto više od zbira svojih uloga. To više jeste ostatak koji čini privatno, odnosno sve ono što nije javno jednog glumca.

Kod Raše nije tako: On govori o glumi i glumi i onda kada se zavesa spusti. On sam jeste glumac sa obe strane pozornice. Gluma - to je on, Raša - uvek spreman na tekuću ulogu života žrtvujući na taj način autentičnost bića čija osnovna priroda postaje sama gluma.
A Raša je imao mnogo životnih rola dok nije došao do uloge glumca: bio je radnik na strugari, magacioner, telefonista, višestruki begunac iz logora...kasnije i diplomirani istoričar i arhitekta, na koncu-reditelj i direktor Drame Narodnog pozorišta.
Kažu njegovi savremenici da je žitije Raše Plaovića zapravo biografija svih njegovih vršnjaka. Dodaćemo - to je biografija i njegove publike, za koju Raša nikad nespreman bio nije.
U današnjem Portretu došao je red i na malo težu ulogu. Naime, povereno mu je da glumi sebe: u svom domu; u omiljenim beogradskim „kavanama", kao i u rodnoj kući Bore Stankovića u Vranju koju je zadužio čuvenim izvođenjem Koštaninog Mitketa.
O Raši govore: glumac Pavle Minčić i dr Hugo Klajn, koga nije pristojno posebno predstavljati.

Urednik: Milan Topolovački
Proizvodnja: RTB 1973.

repriza, 23. avgust u 04:50 i 12:50

broj komentara 0 pošalji komentar