Mocartov kočijaš

Mocart je rano počeo da putuje. Sve vreme je provodio u kočiji, od Salcburga do Beča ili do Pariza. Na točkovima se čak i školovao.

Mocart je mnogo putovao - čak trećinu života proveo je na drumu, a u te svrhe je imao na raspolaganju samo konje i kočije, slične onima prikazanim i emisiji Mocartov kočijaš. Tada je bilo uobičajeno putovati poštanskim kočijama, za koje se kupovala karta, kao i danas, i nikad niste znali sa kim ćete putovati. Putovalo se oko 25 kilometara, od jedne poštanske stanice do druge, gde je trebalo promeniti konje. U kočiji su bile od jedne do četiri osobe. Ukoliko bi se tu našlo više njih koji se međusobno baš i nisu simpatisali, putovanje nije bilo mnogo prijatno. Mocart u jednom pismu piše da sedišta nisu bila dovoljno udobna pa su ga, dok se vozio, bolela leđa.
Topot konja i škripa kočija uljuljkivali su malog genija i pratili ga do svih dvorova u Evropi. Bio je to ponekad i izvor inspiracije za njegovo muzičko stvaralaštvo, ali je ovaj dokumentarni film Stefani Vijalfon takođe priča o ljubavi prema konjima, muzici i životu.

repriza, 21. mart u 01:15 i 09:15

 

 

broj komentara 0 pošalji komentar