Svedoci vekova: Stevan Aleksić u Lugovetu

Rad slikara Stevana Aleksića pratili smo u prethodnim epizodama. Povratak ovog minhenskog đaka u rodni Banat dodatno je obogatio već profilisanu kunstlersku scenu ovoga kraja.

Ni pre Aleksićeve „epohe" Banatu nisu manjkali dobri maleri i bogate palete. Spomenućemo samo Aksentija Mališeskua, Nikifora Žarkovića, samoukog Tošu Tatića, svakako i Stevanovog dedu Nikolu Aleksića, o kome je bilo reči u prošlim epizodama. Ipak, do ovog vremena kao da se osećalo neko snebivanje. Umetnici su se strogo držali određenih kanonskih formi i rasporeda. Dolaskom Aleksićevim, u živopis kao da je unet neposredni život. Ovaj beskompromisni realista bio je pravo kulturno osveženje još od vremena Konstantina Danila.

1900, po završetku prestižne Bečke umetničke akademije u kojoj je tada cvetao osoben realizam i začinjala se secesija, Aleksić se vraća Banatu i primenjuje stečenu praksu u radu na ikonostasima, ali i na zidovima crkava i manastira Banatske i Temišvarske eparhije. Razmahan i siguran potez, bistar izraz, akcenat boje, transponovanje modela uzetih iz okruženja i prenetih u sakralne sižee, samo su neke od odlika lepote Aleksićevog slikarstva.

U ovoj epizodi Svedoka zatičemo ga na skeli seoske crkve u Lugovetu, mestu u blizini današnje srpsko-rumunske granice, kako slika patrona hrama, Sv. proroka Jeremiju, i to u prenaglašenom spektru boja, kažu - u sonornim tonovima. Možda samo zato da pokaže da onaj koji ume da naslika stvarnost, može da predstavi i ono iza nje.

Stručni konsultant: prof. dr Miodrag Jovanović

Urednik emisije: Petar Savković

Direktor fotografije: Zoran Sineđelić

Reditelj emisije: Milan Knežević

repriza, 3. jun u 01:10 i 09:10

 

broj komentara 0 pošalji komentar