Trag u prostoru: Jesen vinogradara

Do početka prošlog veka, Oplenac je bilo neugledno, kamenito brdo iznad varoši. Od rastinja je nicala samo šumara, vrsta zakržljalog hrasta, poznatog po račvastom i krivom stablu.

Bio je pogodan za izradu oplena, važnog dela na drvenim zaprežnim kolima, po čemu je Oplenac i dobio ime. Brda Oplenca od davnina su ljudi koristili za uzgajanje vinove loze. U rimsko doba Vincea, u srednjem veku Vinica, danas Vinča - direktna je asocijacija čime se ovo stanovništvo od davnina bavilo.

Početkom dvadesetog veka u okolini Vinče podignuta je Venčačka vinogradarska zadruga, a zatim vinogradi i podrum kraljeva Petra i Aleksandra Karađorđevića koji su proneli slavu oplenačkih vina širom Evrope.

vinograd_01.jpg

Srbija je pred Drugi svetski rat imala 55.000 ha pod vinovom lozom, da bi krajem XX veka te površine bile svega 7-8.000 ha. Sve do 1990. godine, u Srbiji vinogradar - podrumar nije zakonom mogao da ima finalni proizvod, vino u boci sa etiketom, što je poslednjih pedesetak godina sputavalo razvoj vinogradarstva i vinarstva, tako da su površine pod vinovom lozom u Srbiji desetkovane.

Prva berba u Podrumu Aleksandrović, u selu Vinča, koja je mađu prvima u Srbiji izašla  na tržište sa orginalnom etiketom, bila je 1991. godine, a već 1992. godine  Božidar Aleksandrović dobija originalni rukopis, recepturu od kraljevog podrumara Živana Tadića, kada započinje proizvodnju vina "Trijumf", koje je odmah skrenulo pažnju na sebe svojim kvalitetom i postalo lider među vinima našeg regiona. Pre sedam-osam godina, jedina živa vinarija na ovom području bila je vinarija "Aleksandrović". Danas se obnavljaju vinogradi, podrum i vinarija Zadužbine "Kralj Petar Prvi" i još nekoliko manjih vinarija. Topola, tako, ponovo postaje jak vinogradarsko - vinarski centar, a vino je, pored kraljevskog kompleksa na Oplencu, njen najveći brend.

Autor i urednik: Milica Barjaktarević

broj komentara 0 pošalji komentar