Beograd večiti grad

Između dva rata

Duh Beograda možda najbolje osećamo, ako se posvetimo i predamo prohujalim vremenima, šarmantnom životu grada i njegovih građana, u retkim periodima mira. Beograd je oduvek obilovao interesantnim ljudima, muškarcima i ženama koji su svom gradu pružili večiti sjaj, a u ovom gradu kao da se oduvek više cenila individualnost, nego kolektivni duh.

Nepun vek od Karađorđevog ustanka, Beograd se stabilizovao u socijalnom smislu, postigao je ustaljenost neophodnu za progres, a veličina grada je još uvek omogućavala Beograđanima da se dobro znaju među sobom.

Pred  Veliki rat u Beogradu bilo porodica koje su imale istu adresu još od 1840. godine, pa i od ranije.

Pored ovoga, gotovo svi viđeniji Beograđani bili su u nekakvom srodstvu, kumstvu ili partnerstvu. U toj i takvoj sredini se dobro znalo ko je ko, a ako se po nešto i nije znalo, moglo se ustanoviti bez gubitka veće količine vremena. Beograd je uz novopridošle ali i starasedeoce, počeo da stvara svoju aristokratiju.

U starosedeoce Beograda se pre svih mogu ubrajiti Jevreji, Grci i Cincari.

Jevreji su živeli zatvorenijim načinom života, dok su se grčke i cincarske porodice, brzo utapale u većinsku srpsku masu, koja je u Beograd pristizala sa svih strana. Beograd je između dva svetska rata, zaista imao jedinstvene draži koje su na žalost u nadolazećim godinama, isčezle i potonule u zaborav, što zbog prirodnih socijalnih promena, što zbog provala neukusa kojima će grad obilovati do današnjih dana.

Svakodnevnica međuratnog Beograda svakako nije bila tmurna, jer je postojao razvijen i organizovan socijalni sistem, a današnja emisija će nam otkriti brojne podatke o šarmantnom Beogradu.

broj komentara 0 pošalji komentar