Da je tu bilo drevno rudište svedoče Rudna glava i brdo Praurija, arheološko nalazište iz doba ranog neolita, V vek pre naše ere. Pretpostavlja se da su i grci, još pre Trojanskog rata, eksploatisali zlatonosne reke današnje severne Srbije, među kojima je svakako Pek - najzlatonosniji.

Rudna glava se smatra najstarijim rudnikom bakra u Evropi. Međutim, od ranije se pretpostavljalo da je u okolini Majdanpeka moralo bili još prastarih rudnika. To je i potvrđeno kada je početkom osamdesetih godina prošlog veka na Prauriji nađen rudarski alat - kameni bat star oko 7 000 godina. Tim kamenom, koji je oko sebe imao jedan žljeb oko koga se vezivala uzica, koristili su ljudi u praistoriji kao klatno, kako bi time razbijali rudu i dolazili do sirovine za obradu i pravljenje raznih predmeta.

Za geologe, jedan od najvrednijih, najznačajnijih darova prirode je kamen. Najrazličitije vrste, oblika, boje i kvaliteta. U neposrednoj okolini Majdanpeka se nalaze stene čija je starost procenjena na nekoliko stotina, pa i milijardu godina. O geonasleđu Majdanpeka, u emisiji govore geolozi, inženjeri rudarstva, stručnjaci Rudnika bakra Majdanpek.

Emisija je snimana na gotovo „svemirskim terenima" Severnog i Južnog revira Rudnika bakra, ispred rudnika starog nekoliko hiljada godina, u Muzeju rudarstva, u Rudniku zlata „Čoka Marin", udaljenom dvadesetak kilometara od grada, u Rajkovoj pećini, čije je ukrase, stalagmite i stalaktite, priroda stvarala oko 30 000 godina. Tako su u kamenu nastale neobične figure.

Ali, likove u kamenu je načinila je i ljudska ruka. Likove rudara isklesala je vajarka Daliborka Marković koja je izlagala na mnogobrojnim izložbama i kojoj je upravo kamen neprestana inspiracija.

Autor emisije Dragana Vasiljević, snimatelji Božidar Loos i Aleksandar Luković, montažer Milica Živojinović, fotografije Milorad Konrad.