Bez vize: Srbija – pariskom kičicom

U serijalu "Bez vize" videćete životne priče tri srpska slikara koje je Pariz odavno „prisvojio”: Mikan Ančić, Marko Stupar i Petar Omčikus.

Može li se biti svetski priznat, a u stalnom kontaktu sa zemljom svog porekla?
U formi omnibusa, TV serijal „Bez vize" vam odgovor na ovo pitanje nudi sledeći životne priče tri srpska slikara koje je Pariz odavno „prisvojio".

Mikan Aničić je, od postdiplomskih studija na Bozaru, karijeru vezao za Pariz . U intervjuu za „Bez vize" govori zašto je tokom prve posete Luvru izgubio pet kilograma, kako francuski likovni kritičari u njegovom stvaralaštvu uvek prepoznaju Vizantiju, šta mu znače šetnje beogradskom Knez Mihajlovom ulicom i zašto jednu sliku Mačve nikada nikome ne bi prodao.

Za odlazak Marka Stupara u Pariz „zaslužna" je ćerka jednog Jugoslovenskog funkcionera koja je, davne 1963, kaže Marko, "prosto morala" da bude primljena na akademiju likovnih umetnosti u Beogradu . Zamenivši Beograd za Pariz, Stupar je brzo postao jedan od simbola slikarskog Monmartra, a njegova dela kupovali su Gari Kuper, Glorija Svanson i mnogi drugi.
Izlagao je na pet kontinenata, u prestižnim galerijama od Frankfurta do Tokija. Razgovor sa našim likovnim umetnikom snimili smo između dve pariske izložbe, kada je ambasador Srbije u Francuskoj Dušan Bataković objašnjavao šta u Stuparovom slikarstvu veže Šumanovica i Van Goga, kritičar Petar Popović zašto bi peške njegova dela nosio u Beograd, a Marko Stupar opisivao, kako dolazi do trenutka kada ga Beograd toliko „žulja" da mu ne preostaje ništa drugo nego da spakuje kofere i sedne na avion.

Petar Omčikus je jedan od najznačajnijih učesnika i svedoka savremene srpske umetnosti uopšte. Pariski slikar, srpski akademik i beograđanin sa adresom u ulici koja nosi ime njegovog prijatelja Borislava Mihajlovića Mihiza, primio nas je u svom pariskom ateljeu koji je već sam po sebi jedna vrsta spomenika: Dado Đuric je ovde mešao malter, Bata Mihajlović izvodio molerske radove... U godini kojom počinje sedmu deceniju pariskog perioda, Petar Omčikus nam je poklonio svoju životnu priču i objasnio zašto za pariski atelje kaže da je tek malo udaljen od Čukarice...

Autori Maja Martinović i Vladan Jočić.

Urednik serijala Vladan Jočić 

broj komentara 0 pošalji komentar