Čitaj mi!

Povezanost: Bejkon - Velaskez

Serijal "Povezanost", francuske produkcije, pripoveda o tome da su umetnička dela koja čine naš svet ovakvim kakav jeste u stalnom dijalogu sa sadašnjim, prošlim i budućim svetom. Ukazujući u svakoj svojoj epizodi na po dva umetnička dela koja dele vekovi a koja iskazuju zapanjujuću sličnost i očigledno izviru iz jednog te istog vrela nadahnuća odnosno nadograđuju jedno drugo, serijal pokazuje da stvaranje nije "urođeno" nego da je ono deo sveta, da spaja vremena, da je negde rođeno i da tokom čitavog našeg postojanja na ovoj planeti stvaraoci pletu tajanstvene veze sa istorijom.

Danas gledamo epizodu koja je posvećena paralelama između španskog slikara Dijega Velaskeza (1599-1660) i engleskog slikara Frensisa Bejkona (1909-1992). Preko vremenske provalije od tri veka, ovu dvojicu umetnika povezuje - jedan papa, ovekovečen na slavnom Velaskezovom portretu iz 1650; papa Inoćentije X.

"Želim da slikam plač", rekao je Bejkon koji je u periodu od 1949. do 1971. naslikao 45 portreta koji imaju zajednički naslov "Prema Velaskezovom portretu pape Inoćentija X".

Na slavnom platnu španskog majstora, papa Inoćentije X prikazan je u purpurnom ogrtaču, napregnutog pogleda, usredsređen i opasan. Bejkon će reći u jednom trenutku da je to jedno od "najvećih slikarskih ostvarenja na svetu". I kreće u tu stvaralačku avanturu pravljenja novovekih verzija tog portreta na kojima dominira nemi urlik koji sa papinog lica kreće, kao ledeni dah, ka posmatraču.

Na Velaskezovom originalu, međutim, Inoćentije X ne plače i ne urla; miran je i sabran. Otkud su se, tokom tri veka koji razdvajaju ove slike, stvorile te suze i taj urlik? Kakvi su to ljiljani pred papom na jednom od niza portreta? I kakva je to naprava pred njegovim ustima, nalik zgužvanoj konzervi: I, na kraju, kakva je to kolonada stubova iza njega? Sve ima svoje značenje. I svoju povezanost.

Urednik stranog programa iz kulture: Bojan Bosiljčić