Čitaj mi!

Solarne oluje

Sunce je za nas postojana, spokojna vizija večnosti. Engleski astronom Ričard Karington zabeležio je septembra 1859. godine znakove turbulencije na površini naše zvezde.

Bio je to početak jedne od najvećih solarnih oluja ikada zabeleženih. Vreli mlazevi magme šikljali su nekoliko desetina hiljada kilometara u svemir.

Izvijali su se vihori vrelog gasa. Temperatura je dostizala nekoliko miliona stepeni Celzijusa. Usred tog komešanja, pojavili su se neobični crni krugovi.

Bile su to Sunčeve pege, po današnjim procenama, dvadeset puta veće od Zemlje.

Iz njih su izbijali mlazevi plazme što naučnici nazivaju koronalnim eksplozijama. Više od milijardu tona solarnih čestica kretalo se ka Zemlji. Na osnovu protoka vremena koji je zabeležio Karington, naučnici danas procenjuju da je oluja sa Sunca putovala brzinom preko osam miliona kilometara na sat.

Posmatrači širom sveta opisivali su ovu pojavu kao pretapanje dana u noć.