Čitaj mi!

Kulturna baština Srbije: Specijalni rezervat prirode Zasavica

Područje na kojem je danas nadaleko poznat Specijalni rezervat prirode Zasavica bilo je do pre samo četvrt veka jedan gotovo mitski prostor, potpuno nepoznat, ušuškan, tajanstven i zatvoren, ali neverovatno bogat i dragocen.

Taj prostor je odlukom Vlade Republike Srbije 1997. godine proglašen za specijalni rezervat i dat na upravu Pokretu gorana Sremske Mitrovice. Bio je to jedini zaštićeni prostor na svetu kojim je upravljala jedna ovakva organizacija.

Zahvaljujući brižljivom upravljanju kroz sve protekle godine Specijalni rezervat Zasavica i danas je bez ijedne fabrike i bez ijednog zagađivača.

A, Zasavica se za svu dosadašnju brigu odužila neverovatnim diverzitetom.

Svakodnevno privlači pažnju stručnjaka iz mnogih naučnih oblasti, kao i pažnju sve većeg broja posetilaca i poštovalaca prirode iz Srbije i sveta.

Danas kad svaka zemlja vodi računa o očuvanju autohtonih rasa, uz pomoć države, Specijalni rezervat Zasavica postao je čuvar starih rasa, odnosno genetskog potencijala. Na pašnjaku Valjevac, koji je srce Rezervata, slobodno žive, kao i pre više stotina godina autohtone rase. Podolsko goveče je najveće radno goveče u Evropi, koje sada ponovo pase i razmnožava se na Valjevcu. Zna se da je magareće mleko među najboljim sredstvima za negu kože, kao i odličan lek za imunitet. To dragoceno mleko daju magarice stare balkanske rase u Rezervatu. Tu je i zanimljiva priča o bosanskom brdskom konju, kao i o, sad već čuvenoj, rasi mangulica.

Posebno bogatstvo su i 213 vrsta ptica, a tu je posle mnogih decenija ponovo i sasvim neobičan stanovnik voda Zasavice i neumorni graditelj - dabar.

Opstanak retkih i zaštićenih biljnih vrsta, vodozemaca i insekata, kao i ogromni resursi pijaće vode u dubinama zemljišta, čine Specijalni rezervat Zasavica, pored ostalog, mestom od vitalnog i strateškog značaja za sadašnju i sve buduće generacije kojima ostavljamo u nasleđe ovo bogatstvo.

Autor Milica Bajić Đogo