Čitaj mi!

Trag: Zauvek braća

Tek postavljenoj granitnoj skulpturi u Prijepolju majke Ružice Pejović sa sinovima Lukom i Alijom, deca Polimlja su na konkursu, izabrala ime „Zauvek braća".

Čista srca i misli neopterećenih ikakvim, po spokoj i ljubav rizičnim premisama školarci su tako uputili na činjenicu da se ljudi mogu razlikovati na stotinu načina, da se porodice mogu deliti i vere menjati, a da su samo ljubav, uvažavanje, razumevanje i saradnja sigurni zalog i oslonac.

Istorija beleži a narod još pamti da je živalj Polimlja islam prihvatao u talasima, zavisno od (ne)prilika. Nije bio redak slučaj da islam neko prihvati ne samo u sopstvenoj iznudici, kako bi zaštitio sopstvenu lozu, već da bi pomagao i štitio ostalu braću.

Skulptura „Zauvek braća" nastala je kao replika fotografije, stare gotovo ceo vek, na kojoj Ružica, iako u poodmaklim godinama još zaštitnički grli, a istovremeno se i oslanja, na sinove Luku i Aliju, koji se do prelaska u islam zvao Risto.

Ta stara, sudbinska fotografija, koju je 1919. u Prijepolju načinio Andrija Bogdanović, student sa Sorbone i jedan od hiljadu trista kaplara, polazište je priče autorke Jelene Božović koja pronalazi Alijine i Lukine potomke, ali i familiju Kučević na Pešteri, rođake Karađorđevića.

Autorka: Jelena Božović