Priručnik za neupućene - Gojaznost

U emisiji "Priručnik za neupućene" ukazaćemo na gojaznost koja postaje sve veći problem savremenog društva. Na pitanja zašto smo sve deblji, zašto su deca najugroženija, koje sve bolesti mogu da budu prouzrokovane gojaznošću, odgovaraju pored domaćih i stručnjaci iz sveta koji su učestvovali na Savetovanju o gojaznosti u organizaciji SANU.

Prema najnovijim podacima više od polovine stanovništva Srbije pati od nekog oblika gojaznosti.

Gojaznost je po definiciji hronična bolest koju karakteriše preterano uvećanje masnih depoa. Kako tvrde stručnjaci i mi smo, kao i najveći deo sveta, suočeni sa epidemijom gojaznosti. Srbija je potpisnica međunarodnog Protokola za borbu protiv gojaznosti i intenzivno se radi na formulisanju nacionalne strategije borbe protiv prekomerne težine.

Urednik: Vesna Pavliček

 

 

broj komentara 4 pošalji komentar
(sreda, 02. jul 2008, 17:21) - anonymous [neregistrovani]

28

I tako sam ja sa svojih 28 godina poceo da se po prvi put gojim...brza hrana i slatkisi su uzeli danak i pocelo je da se gomila. Ne primeti se mnogo, ali ja vidim i zelim to da menjam.

Prvi komentar je prosto sjajan, kolicina aditiva u hrani je neverovatna. Nekome ko ovo cita je ono sto sledi rekla-kazala, ali meni ne: devojka radi na ispitivanju uvoznih namirnica i naisla je na piletinu koja je prenatrpana aditivima, do mere koja se smatra otrovnom. Kada je to napisala u izvestaju, dobila je poziv od sefa da ili ce izmeniti izvestaj ili ce dobiti otkaz, jer "ima mnogo ljudi koji cekaju taj posao". Naravno, pustila je zatrovanu piletinu u zemlju. Ovo je naravno jedan od milion primera - to je de facto ustaljena praksa.

U skandinaviji je zabranjeno reklamiranje hrane za decu mladju od 12 godina, a kod nas se prodavala i neka cokolada po imenu hugolada, zbog neke TV/video igre, pored ostalog smeca kojim se deca kljukaju.

OK, bar svi znamo da su slatkisi smece, ali sta je sa hlebom zatrpanim aditivima, koliko ljudi zna da su i salame, virsle i pastete smece (jer se prave od otpadaka koji nisu nizakakvu drugu preradu) i sto je najgore - povrce koje je sve losije! Ni to nije umaklo opstoj degradaciji hrane u prodavnicama... Strasno, kontrole su nikakve...

Pretpostavljam da je to samo josjedna u prevelikom nizu posledica duboko korumpirane drzave.

(sreda, 02. jul 2008, 17:07) - PRETRCANI MINUT [neregistrovani]

zna se zasto

Odlican komentar a narocito mi se svidja i mislim da je to genijalna ideja taj Pretrcani Minut. To bi trebalo uvesti kao jedinicu i staviti krupnim slovima oznaku na pakovanje svakog prehrambenog artikla. Cula sam da bi posle Mekdonaldovog obroka trebalo trcati i nekoliko sati da se istrose sve kalorije dobijene tim obrokom.

(sreda, 02. jul 2008, 12:57) - anonymous [neregistrovani]

zna se zasto

svaka cast na ovom prvom i jedinom komentaru

(sreda, 02. jul 2008, 03:31) - Debeli [neregistrovani]

zna se zasto

Zna se zasto je doslo do "epidemije" gojaznost ali niko ne pokusava da eliminise uzroke vec se trose silne pare na organizacije i udruzenja za borbu protiv gojaznosti. Lekari zadovoljno trljaju ruke jer im pregojeni donose dosta para zbog bolesti koje nastaju kao posledica debljine.
Niko ne napada proizvodjace hrane zbog aditiva, konzervanasa,vestackih boja, agenasa, velike kolicine secera koja se stavlja u gotove i polugotove proizvode.
Niko da kaze kolika je dnevna potreba za secerom, ugljenim hidratima i ostalim a koliko u stvarnosti unosimo svega ako jedemo i pijemo onako kako smo navikli. Koliko ekstra secera unesemo ako pijemo kapucino ili casu kole dnevno pa plus cokoladica, keksic, kolac itd. Niko da ukaze koliko su navike TZV. savremenog drustva stetne kao sto su prepuni supermarketi polugotovih namirnica u trznom centru u koji se dolazi kolima a da se ne napravi ni 10 koraka sve skupa dnevno. Niko da kaze da je pogresan zivot u kome ljudi rade 8-10 sati dnevno da bi zaradili za normalan zivot i da se nema vremena ni za setnje ni fizicke aktivnosti koje jedino mogu da sagore visak energije i masti.
Vode se samo prazni akademski razgovori i hiljade ljudi ucestvuje u tome sedeci satima po raznim skupovima posvecenih ovom pitanju nemajuci vremena za svoje fizicke aktivnosti.

Zasto se ne uvede odgovornost za proizvodjace hrane na isti nacin na koji su i proizvodjaci duvana odgovorni za zdravlje pusaca. Zasto na omotu proizvoda nema jasnih upozorenja koliko je recimo dnevnih doza secera ili masti u tom proizvodu a koliko je potrebno za prosecnog coveka.
Zasto se ne uvede recimo jedinica "Pretrcan minut" kojim bi se izrazilo koliko je minuta potrebno trcati da bi se sagorela energija dobijena unosenjem recimo 100 grama odredjene hrane.