Приручник за неупућене - Гојазност

У емисији "Приручник за неупућене" указаћемо на гојазност која постаје све већи проблем савременог друштва. На питања зашто смо све дебљи, зашто су деца најугроженија, које све болести могу да буду проузроковане гојазношћу, одговарају поред домаћих и стручњаци из света који су учествовали на Саветовању о гојазности у организацији САНУ.

Према најновијим подацима више од половине становништва Србије пати од неког облика гојазности.

Гојазност је по дефиницији хронична болест коју карактерише претерано увећање масних депоа. Како тврде стручњаци и ми смо, као и највећи део света, суочени са епидемијом гојазности. Србија је потписница међународног Протокола за борбу против гојазности и интензивно се ради на формулисању националне стратегије борбе против прекомерне тежине.

Уредник: Весна Павличек

 

 

број коментара 4 Пошаљи коментар
(среда, 02. јул 2008, 17:21) - anonymous [нерегистровани]

28

I tako sam ja sa svojih 28 godina poceo da se po prvi put gojim...brza hrana i slatkisi su uzeli danak i pocelo je da se gomila. Ne primeti se mnogo, ali ja vidim i zelim to da menjam.

Prvi komentar je prosto sjajan, kolicina aditiva u hrani je neverovatna. Nekome ko ovo cita je ono sto sledi rekla-kazala, ali meni ne: devojka radi na ispitivanju uvoznih namirnica i naisla je na piletinu koja je prenatrpana aditivima, do mere koja se smatra otrovnom. Kada je to napisala u izvestaju, dobila je poziv od sefa da ili ce izmeniti izvestaj ili ce dobiti otkaz, jer "ima mnogo ljudi koji cekaju taj posao". Naravno, pustila je zatrovanu piletinu u zemlju. Ovo je naravno jedan od milion primera - to je de facto ustaljena praksa.

U skandinaviji je zabranjeno reklamiranje hrane za decu mladju od 12 godina, a kod nas se prodavala i neka cokolada po imenu hugolada, zbog neke TV/video igre, pored ostalog smeca kojim se deca kljukaju.

OK, bar svi znamo da su slatkisi smece, ali sta je sa hlebom zatrpanim aditivima, koliko ljudi zna da su i salame, virsle i pastete smece (jer se prave od otpadaka koji nisu nizakakvu drugu preradu) i sto je najgore - povrce koje je sve losije! Ni to nije umaklo opstoj degradaciji hrane u prodavnicama... Strasno, kontrole su nikakve...

Pretpostavljam da je to samo josjedna u prevelikom nizu posledica duboko korumpirane drzave.

(среда, 02. јул 2008, 17:07) - PRETRCANI MINUT [нерегистровани]

zna se zasto

Odlican komentar a narocito mi se svidja i mislim da je to genijalna ideja taj Pretrcani Minut. To bi trebalo uvesti kao jedinicu i staviti krupnim slovima oznaku na pakovanje svakog prehrambenog artikla. Cula sam da bi posle Mekdonaldovog obroka trebalo trcati i nekoliko sati da se istrose sve kalorije dobijene tim obrokom.

(среда, 02. јул 2008, 12:57) - anonymous [нерегистровани]

zna se zasto

svaka cast na ovom prvom i jedinom komentaru

(среда, 02. јул 2008, 03:31) - Debeli [нерегистровани]

zna se zasto

Zna se zasto je doslo do "epidemije" gojaznost ali niko ne pokusava da eliminise uzroke vec se trose silne pare na organizacije i udruzenja za borbu protiv gojaznosti. Lekari zadovoljno trljaju ruke jer im pregojeni donose dosta para zbog bolesti koje nastaju kao posledica debljine.
Niko ne napada proizvodjace hrane zbog aditiva, konzervanasa,vestackih boja, agenasa, velike kolicine secera koja se stavlja u gotove i polugotove proizvode.
Niko da kaze kolika je dnevna potreba za secerom, ugljenim hidratima i ostalim a koliko u stvarnosti unosimo svega ako jedemo i pijemo onako kako smo navikli. Koliko ekstra secera unesemo ako pijemo kapucino ili casu kole dnevno pa plus cokoladica, keksic, kolac itd. Niko da ukaze koliko su navike TZV. savremenog drustva stetne kao sto su prepuni supermarketi polugotovih namirnica u trznom centru u koji se dolazi kolima a da se ne napravi ni 10 koraka sve skupa dnevno. Niko da kaze da je pogresan zivot u kome ljudi rade 8-10 sati dnevno da bi zaradili za normalan zivot i da se nema vremena ni za setnje ni fizicke aktivnosti koje jedino mogu da sagore visak energije i masti.
Vode se samo prazni akademski razgovori i hiljade ljudi ucestvuje u tome sedeci satima po raznim skupovima posvecenih ovom pitanju nemajuci vremena za svoje fizicke aktivnosti.

Zasto se ne uvede odgovornost za proizvodjace hrane na isti nacin na koji su i proizvodjaci duvana odgovorni za zdravlje pusaca. Zasto na omotu proizvoda nema jasnih upozorenja koliko je recimo dnevnih doza secera ili masti u tom proizvodu a koliko je potrebno za prosecnog coveka.
Zasto se ne uvede recimo jedinica "Pretrcan minut" kojim bi se izrazilo koliko je minuta potrebno trcati da bi se sagorela energija dobijena unosenjem recimo 100 grama odredjene hrane.