Drugi vek: Boris Mitić, živeti od života

Već nekoliko godina, sinonim za srpski dokumentarni film u svetu je Boris Mitić, po obrazovanju masmediolog, po profesiji bivši novinar, po osećanju - slobodan čovek koji ne preza od života.

Preciznije, živi od njega tako što ga primećuje, zapisuje kamerom i pravi dokumentarne filmove koji su u svetu poznatiji nego kod kuće.

Mitićev prvenac Pretty Diana premijeru je imao na najvažnijem svetskom festivalu dokumentarnih filmova IDFA u Amsterdamu i od tada je prikazan na više od sto festivala.

Film o Romima koji stare Spačeke i Dijane recikliraju u futuristička vozila za prevoz starog papira dobio je na desetine međunarodnih nagrada, prikazivao se na bioskopskom repertoaru, prodat je velikim evropskim televizijama.

Posle tog uspeha usledio je UNMIK - Titanik, jednočasovni film o dočeku 2004. godine sa preostalim Srbima u Prištini. Autentičan filmski zapis iz ruke i srca iznenadio je mnoge baš na međunarodnim festivalima, gde su navikli na samo jednu vrstu priča o Kosovu.

Nagrade nisu izostale, a Mitić se, potom, okrenuo nečemu sasvim drugačijem - našim aforističarima, čije je misli u filmu Do viđenja, kako ste ? pretočio u srpsku knjigu apsurda.

U emisiji Drugi vek Boris Mitić objašnjava kako je od samoukog filmofila postao svetski priznati autor dokumentarnih fimlova, zašto je prestao da ide u pozorište i da gleda igrane filmove i kako je moguće živeti od dokumentarnog filma.

Urednik i autor emisije je Nebojša Popović.

broj komentara 0 pošalji komentar