četvrtak, 03. avg 2017, 20:00
Privredna istorija Srbije: Nezdrav kamen
Sredinom 19. veka, sve do otvaranja Topolivnice u Kragujevcu kao prvog velikog potrošača, ugalj u Srbiji nije imao nikavu vrednost.
Čobanin iz sela Senje kod Despotovca Lazar Pandurović je čuvajući svinje naišao na rasute komade sjajno - crnog kamena koji mu se slučajno zapalio. Kako pravi kamen ne gori nazvali su ga Nezdrav kamen. A bio je to kameni ugalj visokog kvaliteta. Tako je 1853. otvoren rudnik Senje. Naš najstariji aktivni rudnik.
Sledećih nekoliko decenija rudarsto u Srbiji doživeće veliki, skoro fascinantan razvoj. Rudarski zakon usvojen je 1866. godine u kojem se navodi: "Sve rude i kopovi bili oni na zemlji ili na površini jesu dobro državno a ne onoga čija je zemlja".
Ta grana privrede dovešće u Srbiju niz stranaca: Ignjata Bajlonija, Franju Fšetečku, Jovana Apela, Samuila Minha, Đorđa Vajferta, čija su ulaganja rudarstvo preobrazila u industriju ostavivši neizbrisiv trag u razvoju Srbije.
Pred Prvi svetski rat u Srbiji je aktivno radilo 174 rudnika. U to vreme srpski rudnici proizvodili su sve vrste ruda. Izuzev soli.
Snimatelji Dušan Živković i Hadži Vladan Mijailović, montaža Ksenija Savićević, autor i urednik Božidar Đuran.
komentari