Jestiva istorija

Kako se pravi praistorijski hleb? Šta otkriva pogača iz Rasa? Gde je i na koji način nastao današnji hleb? Koja je simbolika obrednih hlebova? Zašto je hleb najmoćnije oružje u ratu? Koji je hleb najzdravije jesti?

Hleb je na specifičan način pratilac čoveka od rođenja pa do smrti; i posle smrti. Imao je značajnu ulogu u evoluciji i životu čoveka i nema civilizacije koja nije poznavala hleb u raznim oblicima - od tvrde neukusne pogače pa do vojničkog sledovanja.

Kada je čovek počeo da jede hleb u ranom praistorijskom periodu, bila je to tvrda neukusna pogača, ali je bila hrana. Vremenom, osim što je bio ključan za preživljavanje, hleb je postao simbol i deo religije, naših običaja i tradicije. Hleb je imao značajnu ulogu u evoluciji i životu čoveka.

Možemo da kažemo da su i druge civilizacije (ne samo hrišćanske) poznavale hleb. Kineski car je 2800. godine pre Hrista dao i te kakva "uputstva" za hleb, odnosno pšenicu i ostale žitarice. Nemojmo zaboraviti ni pretkolumbovsku Ameriku i druge velike narode. Islamska kultura i tradicija nisu toliko vezane za mitologiju hleba, ali živeći pored hrišćana oni su takođe prihvatili hleb u svojim običajima. Nema civilizacije koja nije poznavala hleb; da ne govorimo o toj staroj civilizaciji kao što je grčka ili egipatska.

Otkad je čovek napravio profesionalnu vojsku ‒ otad postoji vojnički hleb. Pojavio se još u starom Egiptu. Faraon je imao svoje profesionalne pekare, koje su proizvodile hleb i taj hleb je odlazio sveštenicima koji su ga zatim davali vojsci ili isplaćivali birokratama. Rim se održao na hlebu, a njihovi recepti bili su bliski današnjim. Turska vojska je imala svoj profesionalni hleb koji se zvao "taj". Taj na arapskom znači sledovanje. Turci su prihvatili taj izraz, koji preko Turske dolazi u našu vojsku. Srpska vojska je jedna od prvih koja je uvela hleb kao redovno sledovanje vojnicima. Kroz istoriju postao je živa riznica kolektivnog pamćenja, svedočanstvo o etičkim i simboličkim vrednostima, najtežim uslovima egzistencije i padom ljudi u ratu. Osim oružjem vodio se i izazivanjem nestašice hleba i hrane daleko od fronta.

Naša kultura je vrlo bogata običajnim hlebom. Ima centralno mesto na našim slavama i drugim običajima. Hleb koji danas najčešće kupujemo je proizvod bez veće biološke vrednosti. Da su i sami pekari svesni te činjenice govori i pojava takozvanih "obogaćenih" vrsta hleba, što je zapravo pokušaj vraćanja hranljivih materija brašnu iz koga je prethodno to i oduzeto. Gledajući "Jestivu istoriju" saznajte još bezbroj zanimljivosti o hlebu i naučite kako se prave raznovrsne vreste hleba širom sveta.

Urednik serije: Aleksandra Daničić
Voditelji emisije i scenaristi: Dragana Daničić i Tanis Imširović
Montaža: Vladimir Jović
Režija: Ivana Stivens

broj komentara 0 pošalji komentar