Enciklopedija za radoznale

Ćelija u vrtovcu

Obrok i ćelija u Vrtovcu

Meštani Vrtovca, staroplaninskog sela u opštini Knjaževac, vekovima čuvaju prastari običaj proslave Đurđevdana sa obrednim klanjem jagnjeta pred zavetnim krstom. Taj čin kolektivne žrtve predstavlja paganske elemente koji su u tom kraju uključeni u hrišćanski običaj. Žitelji Vrtovca okupljaju se na Đurđevdan nedaleko od sela, na mestu zvanom Kalavat gde se nalazi ćelija, kapelica posvećena Svetom Đorđu.

Groblje u Beloj vodi

Bela voda je desetak klometara udaljena od Kruševca. Poznata je po kamenolomu belog tvrdog krečnjaka, kamenorescima i lekovitoj vodi. Od belovoskog krečnjaka su izgrađeni gotovo svi manastiri moravske škole, predpostavlja se da su čuvene rozete i ukrase na moravskim crkvama radili kamenoresci iz Bele vode. U svakom slučaju, tradicija kamenorezačkog zanata je veoma stara o čemu svedoče brojni stari spomenici na seoskom groblju.

Znamenitosti Ribnice

Jedan od najlepših bisera sliva Kolubare je kanjon reke Ribnice. Smešten podno severnih obronaka Maljena i Divčibara, uz susedni kanjon Gradca predstavlja možda i najživopisniji predeo Valjevske Podgorine. Susret dve geografske celine - krasa i razlivenog dolinskog sistema - čitavu ovu oblast čini prirodnom granicom, koja je oduvek bila privlačna za ljudske zajednice, počev od najranijih vremena praistorije. Ova čista planinska reka, sva vijugava i ponegde sasvim skučena stenovitim kanjonom, ime je zasigurno dobila po mnoštvu riba, gde su, pričaju stariji, preovlađivale ukusne pastrmke i krkuše. Obale su joj uglavnom izdignute, a leva strana je najčešće strma i obrasla gustom šumom.

Oreovička Crkva-brvnara

Crkvu Uspenja presvete Bogorodice u selu Oreovica sagradio je 1821. godine Stevan Marković, trgovac iz Oreovice i ona je danas najstariji sakralni objekat u kraju. Podigao je na svom imanju nedaleko od seoskog groblja, tako da ima dominantan položaj na visoravni iznad sela. Stara oreovička Crkva je objekat narodnog graditeljstva.

Snimatelj: Periša Đinđić
Stručni saradnik: Milutin Dedić
Autor: Miodrag Zupanc

broj komentara 0 pošalji komentar