Orkestar: Udaraljke

Kada se govori o muzici kaže se da je ritam njena suština. Zbog toga u orekstru udaraljke, kao isključivi predstavnici ritma, mada stoje u pozadini, imaju značajno mesto: umeće sviranja na udaraljkama sastoji se iz udaranja, lupanja, treskanja, kuckanja i bubnjanja.

Iako su u istoriji čovečanstva začele muziku, i mada ih je već Lili uveo u orkestar u 17. veku, procvat u evropskoj muzici udaraljke su doživele tek u 20. veku. Prekretnicu označava prvo izvođenje baleta "Posvećenja proleća" Igora Stravinskog 1913, u kojem kompozitor kroz žestoku strukturu i ritam naglašava upotrebu duvača.

Premijera je u ono vreme izazvala žestoku reakciju publike i pobunu šire javnosti, ali i danas mnogi dožive šok pri prvom slušanju ove kompozicije. Ostala su svedočenja sa praizvedbe da deset minuta nije mogla da se čuje nijedna nota, iako delo traje nepunih pola sata. Publika je vikala: "Skandal! Bravo! Prestanite!"

Ali, vratimo se udaraljkama. Mada je ritam suština izvođenja, udaraljke mogu da proizvedu i mnoštvo zvukova. Svaki je drugačiji. Tako, kada se triangl udari u ugao ili po ivici, dobiju se visoki tonovi, bliže središtu, duboki. Perkusionista mora da svira sve instrumente iz porodice udaraljki. Posebno su važni: ksilofon, vibrafon i zvona. Timpanisti su izuzetak. Budući da timpani imaj svoj registar, oni su zaduženi samo za svoj instrument i ne moraju da znaju da sviraju ostale.

U emsiji ćete čuti odlomke iz Bruknerova Sedme simfonije, Muziku za žičane instrumente, udaraljke i čelestu Bele Bartoka, Simfoniju broj 3 Vitolda Lutoslavskog i Valcer Morisa Ravela.

Kroz emisiju vas vodi ser Đerđ Šolti, dirigent i Dadli Mur, glumac.

Urednik je Nevena Todorović.

broj komentara 0 pošalji komentar