Drugi vek: Slavko Štimac - Kad je film život

Prvi film "Vuk samotnjak" snimio je sa jedanaest godina. Sa nepunih 15 godina imao je četiri glavne filmske uloge, a potom otišao u Beograd gde je odigrao čuvenog Peru Trtu u "Specijalnom vaspitanju". Sa svega dvadeset godina igrao je u kultnim filmovima jugoslovenske kinematografije "Ko to tamo peva" i "Sjećaš li se Doli Bel".

Kako tada, tako i danas - posle pune 42 godine i više od 40 igranih filmova, Slavko Štimac igra samouvereno, s lakoćom, jednostavnošću najvećih i mudrošću najiskusnijih.

Nije studirao glumu. Nije imao vremena za to a možda ga i ne bi primili na fakultet. Štimac je glumu stvarao pred kamerama koje su osećale i prenosile na platno njegovu specifičnu izražajanost, glumačku i ljudsku slojevitost, autentičnost i sugestivnist kojima se veruje.
Velike i značajne uloge Slavko Štimac je ostvario u Kusturičinim filmovima "Podzemlje"("Underground")i "Život je čudo" u kome nas je naterao da shavtimo da odavno ima više od 40 godina i da više nije onaj mali koje je sa 25 godina igrao klince, da se iskusan život vidi u njegovim karakterima i da se veruje njegovim mladolikim borama. Potvrdio je to ulogama u "Turneji", "Optimistima", "Koriolanu", "Neprijatelju", a posebno u filmu Gorana Rušinovića "Bjuik rivijera".

Nenametljiv, pametan, zanimljiv, duhovit, čestit, lepo stidljiv, Slavko Štimac u emisiji "Drugi vek" govori o odrastanju i sazrevanju pred kamerama, o isksutvu sa Semom Pekinpoom, erotskim scenama, odnosu prema starijim i poznatijim kolegama, sposobnosti da istrpi tuđu glumu i transformiše je u novi filmski kvalitet.

Urednik i autor Nebojša Popović, snimatelj Rade Bubalo, montažer Mirjana Mitrović.