Trezor

Povodom 30 godina od smrti pozorišnog, radio i TV reditelja Jovana Konjovića, repriza "Farse o Patlenu" iz 1970

dr Jovan Bata Konjović, pozorišni i TV reditelj (Zemun, 23. jul 1910 - Beograd, 18. januar 1985)

TV i pozorišni reditelj, jedan od osnivača Televizije i prvi urednik Dramskog programa Televizije Beograd. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu na Grupi za istoriju umetnosti, 1938. gde je i doktorirao. Još 1931. učestvuje u stvaranju Pučkog teatra u Zagrebu. Kada je Pučki teatar, 1934, prestao sa radom, Jovan Konjović prelazi u Radio Beograd, kao urednik Literalne redakcije, gde je režirao i naše prve uživo izvedene radio drame. Posle rata postaje direktor drame u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, gde je ostvario najbolje režije i dobio zlatnu medalju "Jovan Đorđević". Početkom 1957. ponovo se prihvata pionirskog posla i ulazi u najuži tim osnivača Televizije Beograd, u kojoj je bio prvi urednik Dramskog programa, a posle 1962, do odlaska u penziju 1972, radio je kao reditelj. U Televiziji Beograd ostvario je značajan rediteljski opus, od prve drame "Nokturno" Aleksandra Obrenovića 1958. do "Zvezdane prašine" Dušana Kovačevića 1976. godine.

Farsa o Patlenu - advokatu Patlenu posao baš ne ide kako treba, pa ulagivanjem i slatkorečivošću iskamči od trgovca na veresiju šest lakata sukna da obraduje svoju ženu, a zatim se načini bolestan, kada suknar dođe po obećani novac. Patlen se pretvara da bunca unoseći u jezik komada čitav niz iskvarenih dijalekata i neolatinštinu, što suknara uveri da tu nisu čista posla i navede ga da odustane od isterivanja duga od tobožnjeg samrtnika. Zatim Patlenove advokatske usluge zatraži pastir koga isti suknar optužuje da je izeo dobar deo slada poverenog mu na čuvanje. Tu nastaje konačan zaplet, a zatim scena na sudu, vrhunac radnje i završnica u kojoj je i mudrijaš Patlen nadmudren. Od svih srednjovekovnih farsi ova francuska, nepoznatog autora, nema premca po popularnosti, broju izdanja, prerada i inscenacija. Domišljati prevarant Patlen toliko je postao popularan još u petnaestom veku, da se pretvorio u scenski tip koji se pojavljuje i u drugim farsama nepoznatih autora.

- Uloge: Mija Aleksić, Dara Čalenić, Đorđe Pura, Nikola Simić, Mića Tomić 

- Prevod Radoje Tatić, muzika Miodrag Ilić Beli, dramaturg Miroslav Karaulac, kontrola kamere Irena Milošević, majstor svetla Zdravko Ignjatović, mikromani Vlado Dujić, Jovo Džabić; video mikser Pavle Marković, ton majstor Dušan Stančević, magnetskop inž. Ljubomir Čolović, tehn. vođstvo Mirjana Veličković Žujić, organizatori Milorad Bajić, Zlata Marjanović; muzički saradnik Dragan Cenerić, kostimograf Danka Pavlović, scenograf Miomir Denić, kamermani Vojislav Lukić, Sreten Stanojević, Božidar Nikolić, Dragoljub Đorđević; sekretarica režije Ljubinka Kuruzović, asistent režije Dragoslav Milovanović, reditelj Jovan Konjović

- Premijerno emitovano 02.03.1970, Redakcija igranog programa, urednik Vasilije Popović

broj komentara 0 pošalji komentar