utorak, 04. nov 2014, 08:59
Enciklopedija za radoznale: Kanjon Temske i druge priče
Begov most na reci Temštici kod sela Staničenja omiljeno je izletište Piroćanaca. Smatra se da potiče iz rimskog doba, a kako ga je kasnije obnovio neki turski beg, mostu je ostao naziv po njemu. Most dopire do polovine reke pa izgleda nezavršeno. Stručnjaci smatraju da je sačuvan u celini, ali je reka promenila tok i delimično ga obišla. Begov most je proglašen spomenikom kulture.
Crkva
u Oreovici
Crkvu Uspenja Presvete
Bogorodice u selu Oreovica sagradio je
1821. godine Stevan Marković, trgovac iz
tog mesta.
Ona
je danas najstariji sakralni objekat
u Žabarima i okolini. Marković je crkvu
podigao na svom
imanju nedaleko od seoskog groblja, tako
da ima dominantan položaj na visoravni
iznad sela. Stara oreovička crkva je
objekat narodnog graditeljstva.
Zdanje
Malog Riste
Kuća porodice Hristić
predstavlja najbolje očuvani spomenik
tradicionalne arhitekture iz sredine XIX veka u Pirotu. Svojom lepotom i graditeljskim
karakteristikama premašuje granice
Srbije i čini deo kulturne baštine
Balkana. Pripadala je uglednom pirotskom
trgovcu Hristi Jovanoviću. Po predanju,
građena je dve godine i dovršena je 5.
aprila 1848. godine. O tome svedoči tekst
urezan na spratu kuće.
Obrok
Sv. Petke
Bez sumnje, najstarija crkva
u Ponišavlju
je Crkva
Svetog Nikole, kasnije i danas Crkva
Svete Petke, odnosno Svete Paraskeve,
u Staničenju. Crkva se nalazi na maloj
zaravni izvan sela.Reč je o izuzetno
vrednom objektu srednjovekovnog
graditeljstva. Postoje dve legende o
promeni imena crkve.
Prva je iz 1398. godine i govori o kneginji
Milici,
koja je te godine zajedno sa Jefimijom
išla kod sultana Bajazita da zastupa
interese svoga sina Stefana. Tom prilikom
je izdejstvovala prenos moštiju Svete
Petke iz Vidina u Beograd. Po legendi,
mošti su prenoćile u staničenjskoj Crkvi
Svetog Nikole. Legendu podržava drevni
kameni krst, zapis ili obrok, posvećen
Svetoj Petki, smešten na samom ulazu u
hram.
Kanjon
Temske
Ovo je planinska reka koja
zaslužuje posebnu pažnju. Izvire ispod
najvišeg vrha Srbije, Midžora. Protiče
kroz jedinstvene stene crvenog peščara,
nalik na kanjon reke Kolorado. Najveća
je pritoka Nišave i celim tokom je
naseljena potočnom pastrmkom. Tipična
je bujičava reka, sa razbacanim stenama
i brojnim tesnacima i slapovima. Pogled
na ovu bistru reku, crvenog dna,
zaista je
prelep.
I pastrmke su ovde jarkih boja.
Snimatelj:
Periša Đinđić
Stručni saradnik: Milutin
Dedić
Autor: Miodrag Zupanc
komentari