Čitaj mi!

Kisindžer i mi

Najpoznatiji američki državni sekretar, patrijarh svetske diplomatije, najpoznatiji realista u međunarodnim odnosima imao je zanimljiv odnos prema bivšoj Jugoslaviji. U vreme sankcija 90-ih Henri Kisindžer je u Americi primao srpske političare i novinare, a njegovi stavovi o Bosni su odudarali od tadašnjeg američkog intelektualnog mejnstrima.

Kisindžera je Jugoslavija možda privlačila i zbog činjenice da je, kako je govorio jedan njegov savremenik "imao urođen dar za istoriju, kao što neki ljudi imaju dar za muziku". A istoriju Jugoslavije četiri decenije stvarao je njegov glavni rival u trci za Nobelovu nagradu za mir 70-ih godina. Nagradu koja je na kraju izmakla Titu.

Josip Broz Tito bio je doživotni predsednik SFRJ, komunista, vođa narodnosolobodilačkog rata nakon kojeg je Hitlerova vojska poražena napustila Jugoslaviju. Henri Kisindžer bio je Jevrejin koji je iz Hitlerove nemačke pobegao u Ameriku i postao Amerikanac. Stupio u američku vojsku, postao američki državni sekretar i najpoznatiji realista u međunarodnim odnosima. Dakle, Tito i Kisindžer bili su dva po svemu različita čoveka.

Šta je pisalo u Kisindžerovoj analizi o Jugoslaviji posle Tita koju je naručio Ričard Nikson, šta je Kisindžer obećao Josipu Brozu kada su se videli poslednji put, zašto je Kisindžer bio protiv raspada Jugoslavije i kako je video bombardovanje 1999. godine?

O tome u emisiji govore: Bojan Dimitrijević, istoričar Instituta za savremenu istoriju, Dejan Jović, profesor Fakulteta političkih nauka u Zagrebu i Beogradu, Živadin Jovanović, nekadašnji ministar spoljnih poslova SRJ, Ivo Visković, profesor Fakulteta političkih nauka u penziji i novinar i diplomata Dragan Bisenić.

Autor emisije: Stevan Kostić