Čitaj mi!

Zvezdano nebo nad Srbijom - Đorđe Stanojević

Prva sijalica obasjala je Terazije, a onda i celu Beogradsku opštinu. Tog 23. septembra 1893. godine. Beograd je postao jedna od prvih evropskih prestonica sa električnim osvetljenjem.

Izgledaolo je kao da su se zvezde spustile da osvetle varoš. Zatim je usledio tramvaj na električni pogon, zanatlije su u čaršijama dobile struju, Srbi su na fotografijama bili u boji, a poneka zvezda dobila je srpko ime.

Za sve to zaslužan je Đorđe Stanojević, Negotinac sa adresom u Beogradu, povremeno u Parizu i nekim drugim gradovima gde je odlazio po znanje i užurbano se vraćao svojoj maloj Srbiji.

Đorđe Stanojević, astronom, fizičar, profesor Velike škole i rektor Beogradskog univerziteta rođen je u Negotinu 7. aprila 1858. godine. Bio je čovek sa vizijom, posvećen nauci i uprkos siromašnoj Srbiji u kojoj je stasavao, pokušavao je da otvori vrata svoje zemlje za sva naučna i tehnološka dostignuća. Tako, samo dvanaest godina nakon prve upaljene sijalice u svetu, električno osvetljenje uvodi u Srbiju, samo pet godina nakon izgradnje hidroelektrane na Nijagarinim vodopadima, 1900. godine gradi hidroelektranu „Pod gradom" na Đetinji.

Prve sijalice označile su početak elektrifikacije. Usledila je izgradnja termoelektrana, hidroelektrana, dalekovoda... Sagrađena je termoelektrana na Dorćolu, a posle Užica usledile su hidroelektrane „Vučje" na Vučjanskoj reci, „Niš" na Nišavi, „Gamzigrad" na Crnom Timoku u Gamzigradskoj Banji, Vlasotince na Vlasini, Veliko Gradište na Peku...

Struju su u Srbiji do 1931. godine dobili svi gradovi, a veća sela i varoši do 1945. godine. Tehnološka revolucija je svom snagom pokrenula Srbiju. Stanojeviću su naučna otkrića Nikole Tesle bila poznata, naročito iz oblasti elektrifikacije. Teslin boravak u Beogradu, za koji je zaslužan i sam Stanojević, uticao je u znatnoj meri na njegov dalji naučno-istraživački rad.

Zalagao se za primenu Teslinog sistema polifaznih struja i nekoliko prvih elektrana su proizvodile naizmeničnu struju.

Bio je ispred svoga vremena o čemu govore i raznorodna njegova interesovanja. Jedini je naučnik sa naših prostora koji je zabeležio pomračenje sunca, autor je prve fotografije u boji „Ciganče sa violinom", bavio se fotografijom i u naučne svrhe, pa je tako usledilo i otkriće albuma za čuvanje negativa. Pronalazak koji je patentiran u nekoliko evropskih država.

Njegova ljubav prema fotografiji iznedrila je prvu foto-monografiju „Srbija u slikama" u kojoj je prikazao sve ono što čini tradiciju jednog naroda. Fotografisao je predele i mesta koja je odabrao za izgradnju hidroelektrana, hidroelektrane, manastire, predstavio je kolorit ženske narode nošnje...

Stasavao je i družio se do kraja života sa Stevanom Mokranjcem, održavao je vezu sa svojim gradom i ostavio u amanet da se od njegove zaostavštine školuje jedan siromašni učenik gimnazije i jedan nadareni đak.

O Đorđu Stanojeviću, njegovom radu u oblasti nauke, fotografije, astronomije, univerzitetskom radu govore Nenad Vojinović, direktor Arhiva Negotin i autor knjige „Đorđe Stanojević (1858-1921), biografija jednog naučnika", dr prof. Suzana Rajić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Ivica Trajković, direktor Muzeja Krajina u Negotinu, istoričar Nebojša Damnjanović, Jelena Matić, stručni saradnik na Fakultetu primenjih umetnosti Univerziteta u Beogradu.

Autor emisije: Radica Smiljković
Urednik: Jugoslava Đurica
Reditelj: Bojan Vorkapić
Snimatelj: Dimitrije Hadži Nikolić
Montaža: Anika Tesla