Čitaj mi!

Lepi dani u Pasjaku

O neobičnom imenu ovog mesta svedoče legende, vezane za velikog, strašnog psa i vredne ljude koji su ga u srednjem veku naselili.

Sa Trševinskog brega najlepši je pogled na Pasjak. Selo koje sa zapada okružuje Kruševačka kotlina, Mojsinjske planine i Jastrebac sa severa i juga, a na istoku dolina Ribarske reke. To ljudima nudi sve blagodeti, ali je ljudi sve manje.

Pasjak se kao napušteno selo u turskim spisima prvi put pominje 1530. godine. Posle tri veka tišine, srpske popisne knjige posvedočiće o životu desetak porodica na ovom prostoru.

Iako se nalazi na samo desetak kilometara od Kruševca, Pasjak deli sudbinu mnogih srpskih sela. Za poslednjih šest decenija broj meštana je prepolovljen. U 70-ak kuća danas živi oko 230 stanovnika.

Od zaborava će ih sačuvati hronika sela koju je u čast svojih predaka meštanima Pasjaka darovao Miloš Stojadinović, najmlađi kruševački hroničar. Među fotografijama i dragocena porodična dokumenta - objava o demobilizaciji iz 1919, Albanska spomenica čukundede Dragomira, radna knjižica iz vremena kada je Jugoslavija bila Kraljevina, sa ličnim opisom Ljubomira Stojadinovića i „Nemački za Srbe" - redak primerak rečnika koji je Milošev pradeda Stanojlo po povratku iz logora Limburg 1945. godine doneo kući.

Selo miriše na trud težaka. Miriše na ognjište, vruću pogaču, kajmak i rakiju koja se na jesen peče i uz koju se o prošlosti pripoveda i lakše podnose tegobe.

Autor: Vesna Kezović Miljković
Snimatelj: Dejan Ristov
Asistent snimatelja: Nebojša Tonić
Monatžer: Ivana Neckov Grubišić