Zemlja i čovek

Zbog nje je brat na brata dizao ruku, komšija na komšiju potezao pušku. Zbog nje se ratovalo i sudilo, za nju se zlato nudilo i oko nje se uvek mnogo ruku trudilo. Bez zemlje nema života, ni opstanka, jer čovek živi na zemlji i od zemlje.

Zemlja je utroba koja daruje novi život semenu i sve ono što isklija i izraste do ploda dugujemo zemlji. Ona se vekovima čuvala i branila jer nas je hranila. Jedni su je blagosiljali, drugi proklinjali. Zbog nje su ostavljani amaneti, proklinjani preci i zaklinjani potomci.
I bogati i siromašni saginjali su se pred njom. Samo se za zemlju i ženu kaže da je rodna i plodna. Zato se zemlja voli i čuva kao žena. Čovek mnogo više duguje zemlji nego ona njemu.
Svoja prva staništa, zemunice, čovek je pravio u zemlji, koja je do danas ostala nezamenljiv građevinski materijal. I svoja prva oruđa čovek je stvorio baš zbog zemlje jer je zemljoradnja bila prva čovekova privredna delatnost.

Svoje prvo posuđe čovek je pravio od zemlje to jest od gline, a to je bio i prvi materijal u kome se čovek iskazao kao vajar. Zemlja je u feudalizmu bila glavni regulator društvenih odnosa, koja je u tom periodu iznedrila niz novih zvanja i zanimanja.

Odlazeći u rat, napuštajući rodnu grudu ili seleći se u drugu zemlju Srbi su sa sobom često nosili i grumen zemlje. Srbi na onaj svet pokojnika ispraćaju sa grumenom zemlje u kojoj čovek okončava ovozemaljski život.

O vekovnoj vezi čoveka i zemlje ove subote u Kvadraturi kruga.

Autor emisije: Branko Stanković
Snimatelj. Darko Bursać
Montaža: Marija Baronijan Šašić