Šumanović: Slikar svetlosti u vremenu tame

O Parizu u vreme Hitlera, o Šidu pre Pavelića i kako je Sava Šumanović izgradio „kako znam i umem stil“

Krupne crne oči koje su više gledale unutra nego u svet oko sebe. Učtiv, pedantan, čist, gotovo uvek u belom mantilu, više je ličio na naučnika nego na slikara, odan francuskoj umetnosti i kulturi, ali vezan za rodni kraj - tako je Savu Šumanovića opisao istoričar umetnosti Lazar Trifunović.

Posle Zagreba, Šumanović odlazi u Pariz, 20-ih godina kada će taj grad, prvi i poslednji put u 20. veku, biti svetski kulturni centar. Šumanović nije bio naš prvi slikar u Parizu, ali je bio prvi koji je uspeo da se prilagodi Parizu To je i trenutak kada naše slikarstvo ulazi u savremene tokove.

Nakon Pariza, u Šidu je izgradio svoj „kako znam i umem stil", slika pejzaže i aktove i najpoznatiji ciklus "Šidijanke".

Šumanović je bio slikar svetlosti u vremenu tame. Kada 1941. godine Srem postaje deo NDH, Šumanović, iz protesta, prestaje da se potpisuje na slikama.

Iako je bio poptuno apolitičan, to nije sprečilo njegovu tragičnu sudbinu, postao je žrtva najmračnije ideologije 20. veka, odnosno njegovog najgoreg balkanskog izdanka.

O životu Save Šumanovića govore: Vesna Burojević, direktorka Galerije slika „Sava Šumanović" u Šidu, istoričar umetnosti Ljubica Miljković, upravnica Galerije Matice Srpske u Novom Sadu Tijana Palkovljević Bugarski, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Milan Ristović, kustos Spomen-zbirke Pavla Beljanskog Milana Kvas.

Autor emisije: Stevan Kostić.

broj komentara 0 pošalji komentar