Može i drugačije

Mala dramska igrana forma koja ima za cilj da nam ukaže da probleme koji su sastavni deo naših života možemo sagledavati i iz drugog ugla i da oni nisu nerešivi.

Petočlana porodica Spasić živi u zajednici sa gospođom Nadeždom Nenadić, majkom Jelice Spasić, tj. taštom njenog supruga Nikole Spasića. Jelica i Nikola imaju troje dece: dva sina i ćerku. Problemi koji se javljaju svakodnevno u ovoj porodici, isti su kao i problemi u bilo kojoj porodici u kojoj komunikacija među generacijama nije na zavidnom nivou. Rešenja su najčešće vrlo jednostavna i ako ih usvojimo, možemo život učiniti ako ne mnogo lepšim, onda sigurno podnošljivijim. Ukoliko ne pronađemo rešenje za njih oni prerastaju u složenije konflikte. Svaka epizoda je priča za sebe u kojoj određenu situaciju najpre vidimo kao negativnu, a zatim je, nakon pomoći i predloženog rešenja psihoterapeuta sagledavamo kao situaciju bez problema.

Porodica Spasić:

Mama Jelica (Minja Filipović): Gospođa između 45 i 50 godina. Energična, vredna, fakultetski obrazovana, radi od 8 do 16 u privatizovanoj firmi. Ima troje dece, koju pokušava da drži pod kontrolom, ali joj to baš i ne uspeva. Nezadovoljna je svakodnevnim životom koji joj se dešava dok planira druge stvari. Vrti se u začaranom krugu, iz koga ne vidi izlaz. Komunikacija sa mužem, s kojim je dvadeset godina u braku, nije na zavidnom nivou. Vreme koje provode zajedno nije kvalitetno i kao da ih još više udaljava.

Tata Nikola (Irfan Mensur): Gospodin između 45 i 50 godina. Ekonomista u firmi koja još uvek nije privatizovana. On se oseća veoma umorno i staro, bez želje da bilo šta menja u svom životu, kojim takođe nije zadovoljan. Jedino šta bi voleo jeste da se penzioniše i da ima penziju od koje bi pristojno živeo. Kriza srednjih godina, depresivnost okruženja, nezadovoljstvo poslom, tranzicija države... sve ga pritiska i parališe. O sebi sve više razmišlja kao o promašenom čoveku.

Sin Željko (Stojan Đorđević): Željeni sin svojih roditelja. Ima 19 godina i upisao se na fakultet koji ga baš ne interesuje. Još uvek nije svestan da mu samo obrazovanje i materijalna nezavisnost daju pravo da odlučuje i da zrelost ne znače godine nego postupci. Površnost u ophođenju sa porodicom i okrenutost sebi daju mu ton samoživosti i egocentrizma.

Ćerka Ljubinka (Ljubi je majka) (Milica Sužnjević): Šesnaestogodišnja devojka u pubertetu, koja nosi u sebi bunt generacije - da svet postoji radi njih i da se vrti oko njih. Sa svojim ljubavnim problemima, misli da je niko ne razume, pa se i ne trudi da bilo šta i bilo kome u porodici i objasni.

Sin Nenad (Nikola Radivojević): Došao neplanirano i nenadano na svet. Ima sedam godina i ide u prvi razred osnovne škole. Jelica od njega nesvesno pravi njanju, jer ga doživljava kao bebu.

Gđa Nadežda Nenadić (Branka Petrić): Jeličina majka (udovica), gospođa sa visokim kriterijumima, koja je celog života bila autoritet u kući, a i danas se trudi da njena reč bude poslednja.

Psihoterapeut (Branislav Zeremski)

Urednik serije: Nevena Mladenović Blagojević
Izvršni producent: Svetlana Bandić

Scenario: Minja Filipović
Stručni konsultant: Danijela Jugović
Muzika: S.A.R.S.
Kostimograf: Aleksandra Aleksandrić
Scenografi: Dragoslav Ivković Miroslava Andrejević
Direktor fotografije: Darko Dokmanović
Reditelj: Filip Čolović

broj komentara 0 pošalji komentar