Eko karavan: Žeđ

Zamislite život u planinskom selu na hiljadu metara nadmorske visine, na čistom vazduhu gde su prostrane livade i pašnjaci sa mirišljavom i sočnom travom.

Selu poznatom po tome što "pliva" u mleku, a vode nema "ni za lek". Ovim rečima su nam opisali svoje selo meštani i tako zaintrigirali ekipu "Eko-karavana" da snimi priču o njihovom bezvodnom i žednom Kruševu.

Na tridesetak kilometara od Prijepolja, na levoj obali limske doline nalazi se Kruševo - lepo, pitomo selo. Krajolik čudesne lepote. Selo ima pedesetak stanovnika koji uzgajaju čak 1300 ovaca i jaganjaca. Mleka u izobilju - vode ni kapi.

U Kruševu nema ni jedne slavine, lavaboa, kupatila... Nema ni bunara. Već tridesetak godina meštani žive od nade da će im stići vodovod. U poslednjih pet decenija više puta su pokušavali sebi da pomognu kopajući bunare. Ali - ni kapi dragocene tečnosti koja život i opstanak znači.

Jedni kažu "Sve je u Božijim rukama". Drugi "Kruševo je prokleto i ukleto". Treći tvrde da je krečnjački, kraški teren na kome se selo nalazi takav da vode za piće jednostavno nema.

Do prvog izvora Bukovik, koji se baš za nevolju nalazi u teško pristupačnom predelu treba sat i po hoda - samo u jednom pravcu. Zimi i s proleća voda se od otopljenog snega i kišnice sakuplja u velikim rupama iskopanim u zemlji. Zovu ih "lokve".

A kada u leto udari suša i "teška" žega i "lokve" presuše, seljani stoku moraju da poteraju do izvora, dva, tri puta dnevno. Tada je put u oba pravca znatno duži - 3-4 sata hoda.

I tako se u bezvodnom Kruševu živi već 300-400 godina. Ljudi opstaju i bore se s nedaćama. Nada da će im stići voda i da će utoliti žeđ - ne napušta ih.

Autor emisije Dragana Vasiljević, snimatelj Aleksandar Agbaba, montaža Ksenija Savićević.

broj komentara 0 pošalji komentar