Razgovor je počeo u Poslednjoj šansi, govorio je o ćerki glumici Vanji Ejdus i tome kakvo je iskustvo bilo igrati sa njom u "Faustu" o unuci koja ima glumačke gene Ejdusovih i sa druge strane bake Stanislave Pešić, o danima kada je pristao da bude upravnik Narodnog pozorišta i iluziji da nešto može da promeni, o stresu kao posledici svega.

Po preporuci lekara svakog dana mora da šeta, pa je razgovor nastavljen u tri kruga po Tašu, uz sećanja i duhovite priče iz bogate karijere. Predrag Ejdsu se prisetio kako je izgledalo igrati "Šovinističku farsu" 1.800 puta, zašto je bio kritikovan kao duhoviti Hrvat, kako je pao u orkestarsku rupu i uprkos svemu igrao naredne večeri, kako izgleda biti gospodar prstena tj. dobitnik "Dobričinog prstena" kako je jedne godine bio nominovan za tri uloge na jednom festivalu i kako je pobedio samog sebe, kako je u komi govorio na španskom i nemačkom jeziku koje ne govori i taj događaj je postao inspiracija za predstavu "Delirijum tremens".

Pravi posvećenik poslu te večeri je imao premijeru predstave "Male tajne" a posle gromoglasnog aplauza objasnio je kako je potrebno neko vreme posle predstave da se srede utisci, a onda sledi novi dan i nova uloga...

Autor Tanja Peternek Aleksić