100 senki nad Beogradom: Priča o Anki Konstantinović Obrenović

Kada su Turci konačno napustili Beograd, daleke 1867. godine, priređen je dvorski bal na kojem je domaćica bila Anka Konstantinović Obrenović.

Ovom je prilikom gospođa Anka, istinski posebna Beograđanka, održala lep govor u kojem se upustila i u jedno interesantno proročanstvo: "Zamišljam naš beli grad posle sto godina kao jedan jevropski veliki grad, sa velikim ukrašenim kućama, sa lepim sokacima, sa izobraženim ne samo mladim ljudima već i ženama. Žene će opet da bidnu ubave, kao i danas, ali elegantne i po jevropskom načinu izobražene - kao prave spisateljke. I u njemu će tada sve da bidne ubavo i ekstra fajn. I te buduće žene i ljudi smejaće se nama, ženama i ljudima, kako smo u izobraženiju i pisaniju bili plitki. Te žene posle sto godina od naših današnjih dana, biće i lepo vospitane i majke će im biti pismene. Ali mi se rodismo i živesmo pod Turcima i borismo se za slobodu našeg otečestva, a oni će da žive u slobodnom, belom i fajn gradu, i oni će se boriti za svoje lično pismeno sočinjenije i svoje izobraženije".

Ova ljupka vizija je nepoznata mnogim Beograđanima, kao uostalom i sama životna priča Anke Obrenović Konstantinović...

Autor: Aleksandar Diklić

broj komentara 0 pošalji komentar