Eko karavan: Slike predela

Manastir Davidovica i Kumanica potvrđuju nepisano pravilo da su naši srednjovekovni manastiri nastali na najlepšim, zdravim, ne retko skrovitim mestima, gde su "dobre vode" i izvorišta - mesta tišine i spokoja.

Davidovica, manastir iz XIII veka, ušuškan na južnim obroncima Jadovnika, pokraj reke Povijuše, zadužbina je župana Dmitra, najmlađeg sina kneza Vukana Nemanjića, koji je uzeo monaško ime David, po kome je manastir i dobio ime.

Manastir je vekovima bio u ruševinama, sve do 1960. godine kada je konzerviran, da bi tek 1996. godine, zahvaljujući Muzeju u Prijepolju za manje od dve godine bio rekonstruisan.

Urađeno je to na isti način, istim postupkom i istim materijalom kao kada je i građen.

Kamen-siga je vađena iz Majdana u Sopotnici kao pre VII vekova, tako da se samo po olovnoj spojnici koja vijuga manastirskim zidovima može primetiti gde prestaje XIII, a počinje XX vek.

Crkva Svetog arhistratiga Gavrila, u narodu poznata kao manastir Kumanica iz XIV je veka. Obnovljen je krajem 2000. godine. Nalazi se na putu od Prijepolja do Bijelog Polja, na samom ulazu u limsku klisuru.

Teško je odgonetnuti u čemu je tajna Kumanice, njenog kulta i narodnog verovanja u čudotvorne, isceliteljske moći.

Najznačajniji pronalazak prilikom arholoških istraživanja 1999. godine je sarkofag sa moštima nepoznatog sveca. Pronađen je u oltarskom delu crkve. Samo mesto i kanonski položene mošti ukazuju da je reč o nekome ko je izuzetno cenjen i u narodu poštovan kao svetitelj. To je tajna koja zbunjuje stručnu javnost. Srpska pravoslavna crkva je, nakon obnove Kumanice, objavila da su to mošti Svetog Grigorija Kumaničkog Čudotvorca.

Autor emisije Dragana Vasiljević, snimatelj Aleksandar Agbaba.

broj komentara 0 pošalji komentar