Француски 11. септембар

О границама медијских слобода и религиозног заноса, неуспелој асимилацији и Сукобу цивилизација у Западној Европи.

Покољ новинара сатиричног париског листа „Шарли Ебдо" један је од оних догађаја до којег и од којег се мери време. Шта ово значи за медије у Француској и свету уопште? До сад су границе медијске слободе цртале мултинационалне корпорације, крупни капитал, политичке олигархије. Да ли ће убудуће то да чине и екстремне религиозне организације?

Један од највећих проблема данашње Француске је што велики део њених грађана, неколико милиона муслимана пре свега, њу не доживаљава као своју домовину, што су последице неуспелог пројекта асимилације. Да ли оне данас долазе на наплату?

Да ли маршеви против странаца који се организују по Немачкој говоре да је у Европи на делу Сукоб цивилизација?

Гости Ока:

Љиљана Смајловић, главна уредница Политике

Милош Јовановић, доцент Правног факултета у Београду, који је докторирао политичке науке на Сорбони

Андреј Ивањи, уредник Времена

Аутор емисије: Горислав Папић

број коментара 3 Пошаљи коментар
(уторак, 27. јан 2015, 13:01) - Aleksandar [нерегистровани]

...

Imam jedno pitanje za vas - Da li ste citali Uelbekove knjige ( i ako jeste koje ) ?

(петак, 16. јан 2015, 03:22) - Observateur libre [нерегистровани]

Kohabitacija

Odlična emisija i, čini mi se, da Ljiljana Smailovic najbolje anticipira francuski problem. Reč je o šest miliona muslimana u Francuskoj i jasno je da je Francuska osuđena na kohabitaciju sa deset posto svog stanovništva. Reč je, isto tako, i o višedecenijskom nezadovoljstvu muslimanske populacije koja je uglavnom na obodima velikih gradovima u predgrađima koje oseća kao geto. Francuska im je dala razne vrste socijalne pomoći i ohrabrila natalitet. Muslimani tako u Francuskoj već decenijama žive u nekonvrsti izolacije i na materijalnom minimumu.I ako je prvoj generaciji to bilo prihvatljivo, druga i treća to ne prihvataju. Ne žele život u kome nikada neće dobiti pristojan posao i u kome će uvek biti građani drugog reda. A rođeni su u Francuskoj i Francuzi su. Otuda jedva prikrivena mržnja i odsustvo lojalnosti. Uostalom, njihove roditelje je Francuska dovela, i oni su, bar dok je građevina funkcionisala, dobrano izgradili zemlju koja im je pružila gostoprimstvo. Sada, druga i treća generacija i kada bi Francuska mogla da ih vrati u zemlje porekla (Alžir, Maroko itd...) oni bi tamo bili potpuni stranci jer ni jezik ne govore. Dakle, Francuska mora bolje da se pobrine o njima ili će problem biti još veći. Imala je Ministarstvo jednakih šansi ali ga je ugasila, a zna da bi svaka dalja konfrontacija bila pogubna i da bi na vlast dovela krajnju (i veoma opasnu) desnicu Lepenovih. Problem je francuski, ali i evropski.

(петак, 16. јан 2015, 02:54) - anonymous [нерегистровани]

Uelebek kao pisac?

Mišel Uelebek je meni više mešavina marketinga i oportunizma nego što je dobar ili zanimljiv pisac. Pravo ime Uelbeka je Mišel Toma (Michel Thomas). Roditelji su mu se rastali kada je bio mali i on je sa šest godina poveren na čuvanje baki koja ga je i odgajila. Odlučio je da, kao i Selin (Céline) kome je pravo ime: Luj Ferdinand Detuš (Louis Ferdinand Destouches), da uzme bakino ime, tako da i tim gestom što više liči na velikog Selina koji mu je uzor. Ali, njihove priče nisu iste. Mišel Uelbek je daleko od mesta koje u francuskoj književnosti ima Selin koji je u XX veku odmah uz Prusta po značaju kao savremeni pisac. Selin je bakino ime uzeo kao pseudonim, rekavši da je ona jedina osoba koja ga je u životu iskreno volela, a bio je u sukobu sa roditeljima, trgovcima i sitnim dušama. Zapravo Selinov drugi roman (za mene i najbolji): "Smrt na kredit", ("Mort à crédit"), u celosti je autobiografski. On je onaj dečak koji luta po Parizu i on je lekar koji siromašne leči besplatno. Valjda je sudbina lekara-pisca da dublje oseća ljudsku patnju i zna koliko je krhko ljudsko bice. Francuska knjizevnost zapravo ima dva giganta, pisca-lekara, a to su Rable (Rabelais) i Selin. Gromoglasan Rableov smeh i bufonerija, i Selinov cinizam i sarkazam imaju isto ishodište. Mislim da je Uelbek daleko od tih visina. Namerno provocira , tako zarađuje, a videvši šta se dogodilo sada u Parizu, otkazao je (odgodio) sve promocije svoje knjige i - nestao. Niko u Parizu u ovom trenutku ne zna gde je Uelebek.

Око Око

Аутор:
Горислав Папић, Стеван Костић, Драгана Игњић

Сваког радног дана у 18:25 - најактуелније политичке, спољнополитичке, економске и друштвене теме. Најзанимљивије приче о култури, најатрактивније репортаже. [ детаљније ]