Aplikacije za praćenje kontakata – kakav je "kineski model" i mogu li se instalirati kod nas?

Pandemija kovida 19 i ekspresna brzina i mogućnost širenja novog koronavirusa, uslovile su stručnjake iz raznih delova sveta da pokušaju da pronađu i tehnološka rešenja. Razvijeni su različiti načini praćenja, pa i kontrole ljudi i kontakata, kako bi dobili što precizniji podaci i sačuvali ljudski životi. Da li je moguće nešto slično učiniti u Srbiji i kakvi su rizici od zloupotrebe podataka?

Zdravstvena situacija je takva da se dogodilo i nešto do ovog trenutka nezamislivo – "Gugl" i "Epl" su najavili saradnju na zajedničkom projektu.

Ujedinila ih je planetarna muka, zbog čega rade na univerzalnoj aplikaciji koja bi trebalo da pomogne u borbi protiv virusa, tako što će pratiti zaražene, njihove kontakte i upozoravati na opasnost.

Slične aplikacije već postoje u Kini – Vičet (WeChat) i Alipej (Alipay), koje poseduju gotovo svi tamošnji vlasnici pametnih telefona, imaju posebne dodatke za novonastalu situaciju.

Navedeni dodaci izgledaju vrlo jednostavno – nakon što softveru date određene informacije, dobijete zeleni, crveni ili žuti kod, pojasnio je naš kolega Nemanja Milutinović, dopisnik RTS-a iz Pekinga.

U Kini se ne sećaju kada su koristili keš

Zeleni karton znači da niste zaraženi, žuti karton pokazuje da je korisnik bio u kontaktu sa zaraženima i da treba da bude u izolaciji dve nedelje, dok crveni znači da neko ima koronavirus, odnosno simptome koji čekaju da budu potvrđeni.

U pitanju je integrisani sistem za praćenje u kojima se nalaze podaci korisnika i u svakom trenutku je poznato da li je neko bio u kontaktu sa zaraženima – Alipej koristi više od 900 miliona ljudi u Kini, a Vičet više od milijardu.

"Ovakve kodove tražiće vam da pokažete nekoliko puta dnevno. Ukoliko odete da prošetate po gradu, pokušate da uđete u park, moraćete da pokažete kod. Da uđete u tržni centar – ponovo. Pa onda prodavnicu u tržnom centru – ponovo. Restoran u tržnom centru – ponovo. Dešava se zaista da desetak puta dnevno, na različitim mestima, moram da pokazujem kod da nisam napuštao Peking i da nisam bio u kontaktu sa zaraženima", rekao je Milutinović i dodao da gotovo svi imaju instalirane navedene aplikacije:

"Isustvo mi govori da nisam upoznao niti jednu osobu – ni kineskog državljanina, ni stranca – koja nije imala makar Vičet, a vrlo moguće i Alipej. To su aplikacije koje se ovde koriste bukvalno za sve – od dopisivanja do plaćanja. Ono što je zaista zanimljivo jeste da se ne sećam kada sam držao papirni novac u rukama. U 2020. sigurno ne."

Blutut tehnologija može da bude od pomoći

U najmnogoljudnijoj zemlji na svetu postoji potpuno drugačija situacija, pošto ona ima i druge sisteme za praćenje kretanja svojih građana, poput pametnog video nadzora i meta podataka, objašnjava IT stručnjak Andrej Petrovski.

"Ostali primeri, poput Australije ili Severne Makedonije, ako hoćete iz regiona, imaju malo drugačiji pristup. Baziraju se na blutut tehnologiji i ne podrazumevaju taj centralizovani sistem, već se podaci čuvaju na lokalu, odnosno telefonu", izjavio je Petrovski.

To znači da ne podrazumevaju da će vaš telefon, određenom centralnom serveru, sve vreme slati podatke gde se fizički nalazite – vašu geolokaciju.

"U ovoj varijanti, u kojoj aplikacija koristi blutut tehnologiju, u najvećem broju primera, ona ne prikuplja geolokaciju. Samo prikuplja razdaljinu između dva uređaja po jačini blutut signala. Što je on jači, znači da ste bili bliže i obratno. Takođe, beleži vreme koje ste proveli u tom radijusu."

On je istakao da u Severnoj Makedoniji, kada dobijete dijagnozu i epidemiolog vam saopšti da ste pozitivni na koronavirus, imate opciju da sve te podatke koji se nalaze u vašem telefonu, pošaljete Ministarstvu zdravlja.

Na taj način ministarstvo dobije spisak svih ljudi koji su u stvari bili sa vama u kontaktu i onda ih obavesti da treba da se testiraju ili budu u izolaciji.

Kontrola nad podacima treba da bude u rukama građana

Ipak, to stvara drugi problem – mogućnost zloupotrebe podataka. Da li postoji razuman razlog za strah da će se tako nešto desiti?

"Apsolutno da ima. Svaki put kada koristimo tehnologiju kao rešenje za neki društveni problem, tu postoje implikacije po prava građana. U svakom slučaju se odričete dela svoje privatnosti, s obzirom na to da u državi i regionu imamo istoriju zloupotreba svih sistema za nadzor, kod ljudi naravno uvek postoji opravdan strah da neko može da zloupotrebi  podatke i da ih koristi za druge namene koje nisu propisane u uslovima korišćenja aplikacije", navodi Petrovski.

Dodao je da svrsishodnost aplikacije mora da bude veća od njene intruzivnosti, odnosno da bilo koje tehnološko rešenje treba da da više benefita građanima, nego što će im oduzeti prava.

"S obzirom na to da u regionu već postoji, ne isključujem mogućnost da se pojavi u Srbiji. Naravno, što veći broj građana bude instaliralo aplikaciju, biće precizniji podaci – to je veoma jednostavno. Ono o čemu će morati da se vodi računa, ko god bude implementirao aplikaciju, jeste da kontrola nad podacima, u svakom trenutku, treba da bude u rukama građana", zaključio je Petrovski.